Kako predaja prenosi, viđenje se smješta u sredinu 13. st. za vrijeme dok je Šimun Stock bio general Reda. To je vrijeme bilo teško za Red: u Palestini su zbog muslimanske većine uvjeti postajali sve teži i preseljenje u Europu je bilo neizbježno, ali i u Europi se postavilo pitanje njihova opstanka (zabrana osnivanja novih redova, konkurencija). Šimun se ustrajno molio Blaženoj Djevici da zaštiti karmelićane. Naposljetku mu se ona ukazala držeći škapular u rukama i govoreći: “Ovo je privilegij za tebe i za tvoje: tko bude u njemu umro spasit će se.”
Postoji sumnja u povijesnost samog viđenja, jer prvi pisani izvještaj o tom viđenju poznat je tek s kraja 14. st. dakle 150 godina nakon predmnijevanog viđenja. I to u vremenu kad je cvjetala srednjovjekovna književnost čudesa i cvjetića. Ipak se u povijesnost utjecaja te legende ne može sumnjati jer se škapularska pobožnost pomoću te predaje brzo i naveliko širila. Giuseppe Falcone je napisao 1595. kako se Španjolska, Portugal i dobar dio Italije mogu nazvati “velikim karmelskim samostanom” jer u njima nije bilo obitelji u kojoj bar netko ne bi nosio škapular. Ta njegova izjava je povijesno zajamčena knjigama karmelskih bratovština: samo u Veneciji u ono doba bilo je više od 70 000 članova upisanih u bratovštinu!
Izvor: karmel.hr
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar