“Sve je molitva!”

Dan i noć razmišljati o Zakonu Gospodnjem

Stara je izreka: „Sve je molitva!” Tako bi trebalo biti. Ne bi se čovjek nad tom izrekom zadržavao niti o njoj promišljao da mnogi od onih koji su je širili nisu posrnuli na putu molitve. Nije malo onih koji su molitvu načisto napustili. Radi čega je tako?
U našem karmelskom Pravilu piše: „Dan i noć razmišljati o Zakonu Gospodnjem.“ To je sabranost. Biti neprestano pozoran na Božju prisutnost. Postojati pod njegovim svjetlom.
Sluga Božji o. Gerard zbori: „Ja sam lipa slika, ti sjajnost, tako da mene samo vidi,budi okvir prazan i čekaj, kada ću unići u tebe. tebe, okvir, već ne vidi. Onda želi svakom prikazati mene. Kada čujes hvalu, budi gluh. Kada slipi hvale okvir (tebe); jer moja je sjajnost, tako da mene samo vidi, tebe, okvir, već ne vidi. Zato koji tebe vide znak je da su slipi za duhovnu lipotu i mene ne vide. Zato, dakle, vide sebe. Ako hoćeš dakle da ne budeš slip u duši, moraš biti gluh u tilu, kada čuješ da tebe kogod hvali. Ti nemaš štogod vidit ii mislit nego mene.“
Između navedenih redaka može se iščitati da postoje i moraju postojati trenuci koji su posvećeni samo Bogu. Sve treba biti molitva, ali mora postojati vrijeme samo za Boga. Vrijeme drugovanja, kao u Edenskom vrtu, kad je Bog šetao s čovjekom za dnevnog povjetarca. Tko se bavi samo okvirom slike, sliku i ne vidi. Da bi se ovo postiglo, potrebno je odricanje, pokora, post. Potrebno je odricati se svega što nije Bog i što od njega ne dolazi, njem u se pokoravati u svemu, tj. vršiti njegovu volju, postiti, a to znači uspostavljati vezu, odnos samo s njime. Tko želi doživjeti doticaj Boga, treba moliti. Prvo čuvati svoj okvir sjajnim, čistim, otvorenim, kako bi Bog nesmetano, i onda kada on to želi, mogao ući i biti sjajna slika, slika koja oduševljava dušu, slika koja isijava njegovu prisutnost. Hvala Bogu koji nam je po svom sluzi Gerardu ukazao kako je značajno vazda i svagdje moliti, ali znati i zaustaviti se, biti samo s njime. Darovati mu djelove svoga dana i vremena, jer tada on ulazi u dušu i ispunja je svojom prisutnošću, milošću. (+o. Vjenceslav Mihetec, OCD)

S. Marijana od Kraljice Karmela, OCDS – Sombor