Isus kao dječak od 12. godina (punoljetstvo u izraelskom narodu nastupa sa 13 godina) putuje sa roditeljima za Pashu u Jeruzalem. Hodočašće se ponavlja svake godine i to je dio religijskog i kulturološkog nasleđa u kojem Isus odrasta. Konstrukcija cijelog događaja je vrijedna pažnje i sadrži slijedeće elemente:
problem – rješavanje problema – rješenje problema – zagonetka – epilog bez raspleta
U današnjem društvu koje vapije za jasnoćom i logičkim zaključivanjem imamo za primjer ovaj odlomak koji zahtjeva dublje promišljanje ali ga ipak ne možemo do kraja razumijeti.
1. Problem: Isusovi roditelji primjećuju da dječaka nema na povratku kući. Ostaje otvoreno pitanje što se moglo dogoditi da se Isus, Marija i Josip razdvoje u Jeruzalemu prepunom hodočasnika. Da li se on privremeno pridružio rođacima dok Marija i Josip nešto ne obave u gradu?
2. Rješavanje problema – potraga započinje još na putu prema Nazaretu uz raspitivanje kod rođaka, poznanika i vjerovatno neznanaca: ”Da li ste možda vidjeli dječaka od 12. godina, ovoliko visokog, sa ovakvom kosom, ima torbu…?”
3. Rješenje problema: nalaze Isus u hramu. Svatko tko je na kratko zagubio svoje dijete u gužvi i našao ga, vrlo dobro zna kako su se Marija i Josip morali osjećati. Ne zaboravite da se ovdje radi o tri dana potrage! Trebalo je ostati smiren i s pouzdanjem nastavljati potragu.
4. Zagonetka: na zabrinuto pitanje roditelja (uz osjećaj olakšanja štio su ga našli), Isus se opravdava pitanjem koje u tom momentu nije razumljivo i ne ostavlja prostor za dalju raspravu. Ovo su ujedno i prve riječi koje Isus izgovara u Lukinom evanđelju.
5. Epilog nema rasplet – Isus se vraća u Nazaret sa svojim roditeljima, biva poslušan a Marija tokom puta razmišlja o ovom događaju i sve uspomene brižno čuva u svom srcu.
Ova priča iz Isusovog života nosi u sebi iznenađenja koje se ne može logički objasniti. Baš kao i mnoge poruke kojima obiluje Evanđelje. Naši pokušaji da demistifikujemo Evanđelje ostaju bezuspešni. I što se dešava kad damo sve od sebe da rešimo neki problem a to samo pogorša situaciju? Dokle stižemo kad se naše snage iscrpe a vjera se nađe pred zidom? Vidimo to u Isusovom ponašanju – iako mu je biti u onome što pripada njegovom Ocu, on kreće sa svojim zemaljskim roditeljima, poslušan i raste na svim poljima kao osoba koja to i treba da čini. Marija, čuva ove biser-događaje u svom srcu što joj omogućuje da ih u konačnici i razumije. To je primjer za nas, da živimo u povjerenju u Boga, slušajući Evanđelje iako ga ne možemo potpuno razumjeti.
Uređuje: Robert Semnic, prof. dr. sc. med.
Izvor: Ginger Barfield, (workingpreacher.org)
Slika: pixabay
Dodajte komentar