U prvoj objavi u sinagogi u Nazaretu Isus donosi dobru vijest siromašnima, sužnjima, bolesnima, slobodu zatočenima. Objavljuje godinu milosti Božije i ispunjenje Izaijinog proročanstva. Sve su oči uprte u njega. Svi slušatelji se jednodušno dive milini Isusovih riječi. Oni ga znaju samo kao Josipova sina a u momentu pisanja ovog odlomka, evanđelista Luka zna da je Isus – pravi sin Božji. Znajući njihove misli, Isus izriče izreku: “Liječniče, izliječi sam sebe!” – što će reći:”Nećemo ti vjerovati dok nam ne pokažeš čudo!”, “Ako si Mesija, dokaži to izvanrednim djelima!” Njima treba dokaz. Nitko neće ići doktoru koji je i sam bolestan. Sličan zahtjev je Isus dobio na križu – ako je Bog, nek spasi sam sebe.
U pričama o prorocima, Isus spominje spasenike koji nisu pripadali izraelskom narodu, ukazujući na to da je spasenje namjenjeno svima a ne isključivo izabranom narodu. Sada su svi jednodušno ispunjeni gnjevom. Dobra vijest ih uopće ne zanima i oni je odbacuju. Idu i dalje – žele ga ubiti! Objava kraljevstva namjenjena siromašnima, gdje su gladni konačno siti a gdje će bogati i moćni dobiti svoju plaću, neminovno vodi ka križu. Narod ga ispunjen gnjevom aktivno izbacuje iz grada, vodi na rub brijega da ga gurnu i ubiju, bez suđenja. Jer im se nije svidjela Njegova riječ. Pretpostavljam da cijela ova akcija nije bila nježna, da su ga putem van grada vrijeđali i gurali. No kako tada nije još došao Isusov čas, Isus jednostavno prolazi između njih i odlazi. U Nazaretu Isus nije učinio ni jedno čudo.Za Kraljevstvo božije se treba svaki dan opredjeljivati, raditi i truditi. I kao i Isus, brinuti se za marginalizovane i odbačene.
Uredio: Robert Semnic, prof. dr. med.
Izvor: Ruth Anne Reese (workingpreacher.org)
Slika: Textweek (uz obradu autora)
Dodajte komentar