Malen, jednostavan i ponizan čovjek nikada sebe ne ističe, uvijek je s drugima strpljiv, spreman slušati drugoga. On jednostavno zna da sve ne može, da nije za sve sposoban i osjeća da su mu potrebni drugi – otvoren je za druge. On se ne ističe i ne traži ni zbog čega ljudske hvale. Njegova jednostavnost, poniznost obogaćuje i druge. Takav je čovjek voljen i posvuda dobrodošao. San mu je miran, a on sretan i spokojan.
A kakav sam ja? Na to pitanje pravi odgovor mogu dati oni koji sa mnom žive i koji su na mene upućeni.
Priredio: Robert Semnic, prof. dr. med.
Izvor: biskupija-porecko-pulska.hr
Slika: pixabay
Dodajte komentar