U izvešću upozoravajućeg naziva “Egzodus”, Istraživački centar za religije SAD objavio je rezultate i razloge zbog čega stanovnici SAD napuštaju svoja religiozna opredijeljenja i zajednice. Trend je počeo da raste od 1990.godine kada se samo 6% Amerikanaca izjasnilo da ne pripada ni jednoj crkvenoj zajednici a taj udio se do danas popeo na 20%. 40% mladih se izjašnjava ka religiozno neporedijeljeno, 3 puta više nego populacija starija od 65 godina. Činjenica koja zabrinjava je da ti mladi dolaze iz zajednica koje su posjedovale religiozni identitet. Katolička crkva trpi najveći gubitak u poređenju sa drugim religioznim zajednicama. Jedan od razloga rasta religiozno neopredijeljenih se objašnjava time da su mlađi Amerikanci, koji su odrastali u nereligioznim obiteljima postali manje adaptibilni u prihvatanju nove religiozne tradicije u poređenju sa njihovim vršnjacima u proteklim desetljećima. Sa druge strane, 74% onih koji su vaspitavani nereligiozno su zadržali taj identitet i kasnije što je sve skupa doprinjelo rastu ove nereligiozne populacije. Većina Amerikanaca napušta svoj religiozni identitet prije nego li navrši punoletstvo.
Razlozi napuštanja: 1) Odsustvo vjerovanja u religiozno učenje (60%), 2) slaba religioznost u obitelji (32%), 3) negativan stav crkve prema LGBT populaciji (29%), 4) seksualni skandali u crkvi (19%), 5) traumatičan događaj u životu (18%), 6) lokalna kongregacija je postala previše usmjerena na politiku (16%). Osobe ženskog spola kao i katolici su više nego druge denominacije izražavali razloge za izlazak iz zajednice navedene pod stavkama 3) i 4).
Stabilnost-nestabilnost obitelji je važan činilac jer su djeca odgajana od strane razvedenih roditelja, kasnije više iskazivala religioznu neopredijeljenost. Slična je situacija bila i u obiteljima gdje su roditelji imali različite religiozne tradicije (ako su oba roditelja bili katolici, dvije trećine djece iz takvih obitelji bi ostali katolici). 66% posto neopredjeljenih tvrdi da religija stvara više problema u društvu nego što ih rješava. Oni ne vide bitnu ulogu religije u stvaranju moralnih normi za djecu. Samo 7% od njih aktivno radi na pridruživanju nekoj zajednici. No ipak većina od njih zadržava vjeru u Boga ili višu silu a samo trećina tvrdi da ne vjeruje u Boga. U okviru religiozno neopredjeljenih se izdvajaju tri podrgrupe: 1) najveća gdje spadaju oni koji odbacuju religiju i kažu da ona nije bitna za osobu već da je čak štetna po društvo; 2) praktični ateisti (apateisti)-religija im osobno nije bitna i smatraju da ona više pomaže društvu nego što šteti; 3) nepripadajući vjernici – religija im je osobno bitna.
Izvori: B92; prri.org
Slika i urednik: prof. dr Robert Semnic
Dodajte komentar