Mora se priznati da sekte bilježe određene uspjehe. Međuljudski odnosi u suvremenoj crkvenoj organizaciji su podložni birokratizaciji, naglašeno su službeni, zvanični a nekad se ima dojam da su svećenici otuđeni od pastve i da prema njoj imaju činovnički odnos i da samo rutinski tumače Riječ Božiju a sve to može otuđiti ljude od Crkve. S druge strane, dosta ljudi je vjerski neobrazovano, kolebljivo i naivno pa se lako opredjeljuje za sekte koje se odlikuju spontanošću, karizmatičnošću a omogućavaju neposrednije učešće u životu zajednice. Sekte obećavaju vječne ciljeve već ovdje na zemlji što djeluje vrlo privlačno za ljude opterećene brojnim nevoljama. Svaki član se ubrzo uključuje u propagandnu djelatnost tj. dobija ulogu misionara i aktivno može da učestvuje u bogoslužju. U sljedbi se novopridošlica nada da će pronaći sve ono čega nema u Crkvi koju napušta te sljedba u stvari postaje ”utočište za crkvene beskućnike”. Današnji bogotražitelj je u potrazi za dušobrižnikom a odbija ga provjereni crkveni činovnik. Sljedba ima privlačnu moć izravnog religioznog doživljaja i misterija, naglasak je na nadosjetilnim okvirima dematerijalizovanog svijeta. Ljudi pod utjecajem racionalizma nalaze u sljedbi bezbrižno vjerovanje. U sljedbu bježe neki koji su u sukobu sa svojom savešću ili kad im je nešto uskraćeno zbog zakona svoje Crkve (npr. željena bračna veza što je u sljedbi moguće). Sljedbe su plodno tlo za osobe sa bolesnom religioznošću kao i psihijatrijskim poremećajima. No ni duševno zdrave osobe nisu imune na mističnu komponentu koja je prisutna kod sljedbi.
Sljedbe propovjedaju jednakost i ravnopravnost što ima odjeka kod određenih socijalnih grupa koje su na neki način zapostavljene kao na primer crnci i indijanci u Americi, nacionalne manjine u Europi, emigranti. Organizacija sekti je funkcionalna a članovi se dobro poznaju, njeguju solidarnost i zajedništvo, pomažu jedni drugima što im otvara put do napuštenih, tužnih, zapostavljenih i prognanih. Sekte oslobađaju čovjeka od svjesnih i nesvjesnih strahova od društvenih sila, egzistencijalnih strahova i izvlače ga sa društvenih margina – on postaje netko. Sa psihološkog aspekta, današnji čovjek je u mašini obaveza, manjku vremena i odluke su mu ograničene. Današnjica i sutrašnjica su neizvjesne. Potreban mu je netko tko će ga razumjeti, pružiti mu utjehu. Sekte su spremne pomoći pojedinca i grupe materijalno, posebice u doba kriza ali u mirnodopskim vremenima. Oni organiziraju besplatno školovanje, ljetovanja i razne tečajeve, pomažu ljudima da emigriraju, nađu smještaj i zaposlenje.
U razloge uspjeha treba ubrojiti sljedeće potrage i potrebe pojedinca: 1) pripadnost zajednici usled ugroženosti tradicionalnih društvenih zajednica pri čemu sekte nude toplinu, pažnju i podršku; 2) traganje za odgovorima koji su kod sekti jednostavni i spremni, uključujući sva teška pitanja i situacije; 3) potraga za cjelovitošću. Povrijeđeni i isključeni, pojedinci ne žive u skladu sa sobom, drugima i svojim okolišem te žele cjelokupno ozdravljenje duše i tijela. Sekte nude religiozno iskustvo koje zadovoljava intelektualne ali i afektivne potrebe, fizičko i duhovno ozdravljenje; 4) kulturni identitet. Kad je društvo razdvojeno od tradicionalnih, kulturnih, društvenih i religioznih vrednota potrebnih posebno mladima za sa formiranje vlastite samobitnosti, sekte nude spontanost i angažman; 5) potreba za priznanjem i osobitošću jer ljudi ne žele biti anonimni (što je teško ostvariti u velikim župama). Sekte nude mogućnosti da se razviju vlastiti potencijali, šansu za služenje i upravljanje, mogućnost da se pripada ”eliti”; 6) transcendencija – zanimanje za mističnost i ono što može promijeniti vlastitu egzistenciju pri čemu se kod sekti može naći smisao za spasenje, biblijski odgoj i (olako) data obećanja o primanju darova Duha Svetoga i duhovnom ispunjenju; 7) duhovno vodstvo – u obiteljima manjka roditeljska potpora a u tradicionalnoj Crkvi i vodstvo u duhovnom životu. Sekte imaju i vodstvo i odgoj kao i karizmatične vođe što često poprima oblike histerične odanosti; 8) potreba za vizijom i novim svijetom-u zabrinutom okruženju, traži se izlaz is sopstvene nemoći u obećanjima novog svijeta, novog doba; 9) potreba za angažmanom – mladi žele odlučivati a sekte nude konkretno poslanje za bolji svijet.
Sekte žive snagom onog što vjeruju, odanošću i angažmanom, idu ljudima u susret te izvlače pojedinca iz anonimnosti. Mnoge njeguju pacifistički stav što privlači ljude, pogotovo u ratnim vremenima.
Karakteristike djelovanja
Za razliku od tradicionalnih vjerskih zajednica, sekte koriste različite, raznovrsne i fleksibilnije metode. Oni smatraju da nepogrešivo uče o pravdi i svim društvenim vrednostima, distancirajući se od ”klerikalizma” i ”politizacije vjernika”. Mješoviti brakovi su kod njih isključeni. U svojoj pesimističkoj antropologiji, odriču se ispravljanja i uređenja ljudskog društva. Vjerski aktivizam zauzima centralno mjesto u njihovom ponašanju sa karitativnim i socijalnim angažmanom. Bitna značajka je i elitizam-smatraju se izabranima i jedino ispravnim nosiocima pravog nauka što rezultuje netrpeljivošću prema oponentima. Odnos prema bogatstvu je negativan, pogotovo prema luksuzu Crkve. Ističu rad, marljivost iako je to često u funkciji isticanja i dokazivanja prednosti svoje vjere pred drugima. I najmanja zajednica sljedbe nastoji kupiti ili sagraditi crkvu ili molitveni dom i u tome su skromnih zahtjeva. U nekim sljedbama je izbrisana razlika između propovjednika i običnog vjernika – jedan dio službe priprema netko od vjernika i izlaže ga drugim. Na sastancima pripadnika, u privatnim stanovima se razmjenjuju iskustva i obrađuju pojedine teme. Na taj način se postiže aktivnost većine članova. U nekim se zajednicama dobijaju zadaci da se u članstvo privede određeni broj ljudi a meta su često mlaki vjernici tradicionalnih Crkava. Članove krasi upornost i primjena metoda kao što su presretanje ljudi ”od vrata do vrata”, na javnim mjestima, bolnicama, školama, dostavljanjem literature na adrese preuzete iz telefonskih imenika. Dosta pažnje je posvećeno izdavačkoj djelatnosti preko koje se promiče učenje, ideje i obrađuju pitanja socijalnog, političkog i kulturnog karaktera iako se deklarativno distanciraju od politike. Prakticira se permanentno obrazovanje svojih vjernika.
U pridobijanju novih članova, potencijalni kandidat se poziva na susret, obično pri kraju tjedna tada mu stari član svjedoči kako je prije ulaska u sljedbu imao problema a kako se to sve promijenilo na bolje, nakon pristupanja novoj zajednici. Novopridošlicu svi članovi obasipaju pažnjom i ”bombardiraju” ga svojom ljubavlju. Novi član se na raznim seminarima i incijacijama formira i informira pri čemu se nastoji odvojiti ga od roditelja i prijatelja da bi što prije usvojio novi način mišljenja i ponašanja. Uspješno integriran član i sam postaje misionar, pridobija nove članove i zauzima određene položaje u hijerarhiji: npr. na osnovu broja sati koje je proveo u propovjedanju, broja posjeta stanova ili kuća, broja održanih kućnih biblijskih lekcija, broja plasiranih primjeraka časopisa.
U izdavačkoj djelatnosti se trude da tisak bude preveden na više jezika, da opremljenost tiska bude na visokom nivou. Sadržaj publikacija uglavnom obrađuje obrade biblijskih tekstova i osnova njihovog vjerskog nauka. Nauk tradicionalnih Crkava se odbacuje.
Izvor: Roman Miz – “Od Boga do sotone”. Subotica 1999
Slika: preuzeto sa wikipedia
Dodajte komentar