Danas ujutro papa Franjo je slavio svetu misu za duše kardinala i biskupa, koji su preminuli u zadnjih godinu dana. „Ova naša braća su postigla svoj cilj – rekao je Papa – nakon što su služili Crkvi i ljubili Krista“. Podsjetio je prisutne da „put prema Očevoj kući započinje od prvog časa našeg postojanja te – po krštenju – od prvog trenutka kada primimo posvetnu milost. (…) Za nas svećenike i biskupe – nastavio je Papa – važan korak na tom putovanju je trenutak kada tijekom svećeničkog ređenja izgovaramo riječi ‘Evo me!’ Od tog trenutka smo na poseban način sjedinjeni s Kristom, povezani s njegovim ministerijalnim svećeništvom“ te je dodao:
„Na času smrti, sjedinjeni s Isusom, koji je umro povjeravajući svoj Duh u Očeve ruke (Lk 23,46), izgovaramo konačni ‘Evo me!’ Kardinali i biskupi, kojih se danas sjećamo u molitvi, čitavog su svog života – posebno nakon što su se posvetili Bogu – nastojali svjedočiti i darivati Isusovu ljubav drugima. Oni su i riječju i primjerom poticali vjernike da čine isto.“
Papa Franjo je istaknuo da su oni bili „pastiri Kristova stada i, oponašujući ga, darivali su se i žrtvovali za spas povjerenog im naroda“ te je nastavio: „Oni su ga posvećivali po sakramentima te su ga vodili putom spasenja; puni snage Duha Svetoga naviještali su Evanđelje; očinskom ljubavlju nastojali su voljeti sve, posebno siromašne, bespomoćne i potrebite. Zbog toga smo mišljenja da ih je Gospodin ‘primio kao žrtvu paljenicu’ (Mudr 3,6). Sada smo ovdje da se molimo za njih, da prinesemo svetu žrtvu za pokoj njihovih duša te zamolimo Gospodina da vječno sjaje u Njegovom kraljevstvu svjetla (usp. Mudr 3,7)“.
Sveti Otac je rekao da su ruke tih pastira „u ime Boga milosrđa i praštanja“, blagoslivljale i odriješivale; „njihove su riječi tješile i brisale suze; njihova prisutnost je rječito svjedočila kako je Božja dobrota neiscrpna, a Njegovo milosrđe beskonačno. Neki od njih su bili pozvani na herojski način svjedočiti Evanđelje, trpeći teške nevolje“, te je nastavio:
U stvari njihova smrt je „ulazak u puninu života.“ U svjetlu vjere, „osjećamo se još bližima našoj preminuloj braći: smrt nas je očigledno razdvojila, ali moć Krista i Njegova Duha nas ujedinjuje na dublji način“ te je svoju propovijed zaključio podsjećajući nas da „nahranjeni Kruhom života, i mi – zajedno s onima koji su otišli prije nas – čekamo s čvrstom nadom dan kad ćemo se licem u lice susresti sa svijetlim i milosrdnim licem Oca.“
Izvor: radiovatican.va
Dodajte komentar