Listopad, mjesec Marijine krunice. Priroda okrunjena bojama nebeskog slikara. Sve u svemu, veličanstveni himan ljepota Božjega stvaranja. Pogled u goru nad gradom orošenu jutarnjom rosom, kapljom kojom se obiserio svaki listak, a iz svake te kapi isijava jutarnje jesensko sunce, koje već umorno od ljetnog hoda svagdanom skraćuje svoju putanju, izaziva u čovjekovom srcu usklik: “Spasitelj bio blagoslovljen u vijeke!”
Smiraj dana pak čarobnim čini otegnuti poj cvrčaka koji neumorno pjevaju životu, jednostavno se radujući živom travnom listu, busenu već suhe trave, koja im je dom ali i pozornica s koje šire ljepotu, bez obzira da li će neki čovjek stati, zapljeskati i reći: “Divota!”
Nad svom tom ljepotom uzdiže se lik najljepše među ženama, kraljica svega stvorenoga. Kao da ju uzdiže zalazeće sunce i ustupa joj mjesto. I tako nas sunce blagoslivlje svojim zrakama, kao što miluje uvelu bobicu grozda, svaki plod jeseni, i jabuku, kvaki klip kukuruza, tako ona šireći ruke blagoslivlje svako ljudsko srce, svaki čovjekov trud i napor.
Kako da sve to ne ponese u crkvu, da klekne i pridruži se molitvenom zboru koji pjeva “Kraljice krunice, moli za nas”? Kako se ne propustiti tihoj meditaciji dok bruje Zravomarije i stvaraju nebeski ugođaj kako ga ističu stihovi “Anđeli lijepo pjevaju”. Nikako to nije prazni i sentimentalni ugođaj, već je to molitveni zanos u kojem čovjek s Elizabetom kliče: “Blažena ti koja povjerova”, a od Marije čuje: “Činite sve što vam rekne moj sin Isus!”, to i takvo ozračje omogućuje čovjeku razgovor s Bogom, jer Isus svake Zdravomarije je onaj Isus koji se za nas rodio, umro i uskrsnuo. Taj Isus je u toj molitvi i govori: “Ne bojte se, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!”
Zlatožuti mjesec listopad, kao zlatožute kruna na glavi najblagoslovljenije među ženama. Kao što priroda pruža svoje plodove na korist čovjeku, tako i Marija pruža Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje. Priroda majka hrani nam tijelo, a Marija majka hrani nam dušu. Sad u jesen obje su predivne.
Dok milujemo bobice grožđa ili krunimo zrna zlatnog kukuruza, nek nas to zrnje uputi na zrnca krunice, pa iskićenom krunicom prirode pletimo molitvenu krunicu zahvale Bogu na daru Isusa, sina Marije, kruha života, kruha za vječni život.
Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA, o. Vjenceslav Mihetec, Karmelska izdanja, Zagreb, 2007.
Foto: Danilo Krnjaić
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar