Dok se jutros pripremate za današnji dan, vjerujem da ste se prekrižili i dan započeli u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Sigurno ste na to upozorili i Vašu djecu. Sada pod znakom kriza svi kročimo u ovaj dan koji pred nama stoji kao nešto novo, nepoznato! Navečer, kada sjednemo nap rag svoje kuće i upremo pogled prema jutru, sve ono što nam je sada nepoznato bit će nam otkriveno i obavijeno svjetlom prošlosti. Koliko će biti prekrižanih jutrošnjih planova, koliko neostvarenih želja. A bit će i toliko ljepoga, maloga, dragoga što će nam izmamiti usklik: “Veliča duša moja Gospodina!”
Mnogi koji se spuštate k vašim autobusima, tramvajima ili pak osobnim vozilima idete k Vašim dnevnim oltarima radnih mjesta, na kojima ćete prinijeti vašu današnju žrtvu, moguće da prolazite kraj kojega raspela, križa krajputaša na našim križanjima. Oči raspetog Stvoritelja uprte su u nebo dozivaju posljednje Isusove riječi: “ Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” Križeva zasigurno ima posvuda, po našim planinama i ravnicama, divnih drvenih sa pokojim ljiljanom, ružom koju je možda sinoć ostavio jedan prolaznik.
Zašto su ih ljudi postavili išto nam danas govore? Kako onima nekad, tako i nama danas križ je znak. Znak ukorijenjenosti u ovaj svijet, upravo ukopanosti, ali i znak usmjerenosti prema nebu, vječnosti. On je znak okrenutosti prema ljudima. Znak zagrljaja svih oko nas.
Ta ukorijenjenost, ta okrenustost, zagrljaj svih ljudi omogućuje nam stabilnost, usmjerenost prema nebu. Ako jesmo ljudi zauzeti za ovaj svijet, za ovaj naš trenutak povjesti, zakoji smo jako odgovorni, jer nam je baš danas darovan, ako u tome ne surađujemo sa svim ljudima dobrevolje, upravo zagrljeni, past će i naša usmjerenost prema nebu. Križ nas čvrsto potiče da čvrsto stojima na zemlji, tj. u svom vremenu, u ovom današnjem danu darovanom od Boga, ali da nam srce bude uzdignuto milosrdnom srcu Boga našega; tada ćemo danas hodati raširenih ruku, pruženih ruku svakom čovjeku i pomoći na usponu prema dobru, radosti, ljepoti, k Bogu.
Hvala ljudima koji su na putovima-križanjima našega života podigli raspela. Ona nas i danas potiču i upućuju kako nam je živjeti i suživjeti, raditi i surađivati Bogu na slavu, ljudima na korist i napredak, ljudima na radost.
I na putu današnjeg života “ Križ čeka na ljut”, ali recimo i drugi stih, molitvu, “daj Majko nam kaži Ti u nebo put”.
Piše: o. Vjenceslav od Majke Božje Remetske Mihetec, karmelićanin
Uredio: Nikola Knezi
Foto: Ivan Horvat
Dodajte komentar