Biti katolički muškarac u modernom društvu jedan je od najvećih izazova koji se može pred njega postaviti. Šovinistički bi bilo a da se ne spomene da se u istoj situaciji nalaze i žene. Međutim, primećujemo da je u našim crkvama od svih prisutnih veći broj ženskih osoba. Ta činjenica zahtjeva da se postavi pitanje: “A gdje su muževi?” Toliko je obveza, ali i blještavila koje u okolini može muškarca zasljepeti u njegovu vlastitu identitetu kao djeteta Božjeg. Biti u poziciji katoličkog muškarca ne znači biti krhk čovjek, nego biti oslonac na kome će se oslanjati “Crkva u malom” odnosto obitelj.
Katolički muškarac mora u poniznosti služiti svojoj obitelji i društvu. U obavezi je da se trudi biti pravi učenik Božji kao primjer svojoj djeci, obitelji, prijateljima, kolegama na poslu. Danas u modernom društvu treba biti svjestan svoje zadaće svećenika, proroka i kralja koju je po krštenju primio. Biti svećenik i predvoditi molitve u svojim obiteljima, voditi je na Euharistiju. Nije moguće da muškarac zamjeni odlazak na svetu misu sa gledanjem prijenosa fudbalske utakmice duboko zaronjen u naslonjač fotelje. Na žalost, mnogim muškarcima je slavljenje Euharistije previse dosadno. Nepoznavanjem nečega stiče se odbojnost prema tome. Nepoznavanjem mise i njezinih djelova i smisla ona postaje puka simbolika bez značenja. Ukoliko muškarac ne sudjeluje dušom i tjelom akivno u misi on ne može primiti milost koja od nje dolazi. Kao prorok ima dužnost tumačiti nauk Crkve. Sve ono božansko za njega nije nešto apstraktno i nedokučivo, nego je svepristno u svakodnevnici. Priznaje Isusa iz Nazareta svojim uzorom i učiteljem, te mu se smjerno povjerava. Neprekidno negovanje tog odnosa će ga pretvoriti u Kristova učenika. Kada je ta poveznica slaba neće moći ni druge zalutale ovce privući Dobrom patiru. Kao kralj mora braniti svoju obitelj od napasti koje se skrivaju unutar nje ali i spolja. Redovita i četa ispovjed u kojoj se “potpisuje mir” sa Nebeskim ocem ima nekoliko važnih obilježja. To je negovanje vlastite duše ali i škola. Muškarac osjeti da je i on nečije djete, osjeti Milosrdnog oca koji ga čuje i savjetuje kako i sam muškarac mora prema svom djetetu biti milosrdan. Osim toga daje primjer svojoj djeci kako se predati u Očinske ruke i otvoriti njegovo srce milosrdnoj ljubavi.
Odgovorna zadaća odgoja djece je dužnost oca koliko i majke. Moralno odgajati dijete od samog početka i u svakom trenutku se truditi primjerom iz vlastitog života da vjera ima smisla. Ukoliko je muštakrac bio primjer vjernog kršćanstvu (npr. u poštivanju teologije tjela), djete će vjerojatno zadržati vjeru i u teškim trenutcima kada sve ispituje. Gotovo strmoglav put prema mogućem grijehu može biti u doba puberteta. Kršćanski očevi ne trebaju paničariti nego se držati vlastitih osnovnih načela. Ukoliko stvari tokom odgoja krenu po zlu, možemo pozvati sv. Moniku kao zagovornicu u tim dramatičnim situacijama. Sjetimo se koliko je molila za obaćenje svoga sina sv. Augustina, biskupa.
Bog u Nebo poziva samo svece, a ne mlake i samoprozvane kršćane. Ne postoji mogućnost biti manje ili više svet. “Nebojte se nego otvorite širom vrata Kristu!” glasovita je rečenica sv. pape Ivana Pavla II na koju su pozvani i muževi. Predati se Gospodinu i tako započeti put prema vlastitom obraćenju. Duhovne dvojbe sa kojima se suočava svaki muškarac jesu izraz njegove ljudskosti, a iz takvih dvojbi uz Božju pomoć izlazi jači uz pomoću svete poniznosti. Poniznost, ne znači savijanje i prihvatanje stava koji nam nameće netko drugi, nego znači sagledati situaciju kroz prizmu kršćanskog nauka. Prisjetimo se dvojbe koje je imao sv. Josip kada je saznao da njegova zaručnica Marija iz Nazareta nosi ispod svoga srca Spasitelja svega stvorenog. Zazovimo ga u teškim situacijama dvojbe da nas zagovara kod Gospodina.
Djela apostolska nam daju primjer kako katolički muškarci mogu razmjenjivati svoja vjernička iskustva u okviru zajednice. “Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.” Kako bi muškarac mogao rasti u vjeri, mora stvoriti bratstvo s drugim vjernim katoličkim muževima koji ga mogu potaknuti na rast i pomoći mu da raste u svetosti. Sve je veća epidemija sekularizma koja zahvaća modernog čovjeka, pa čak i kod one koji idu na misu. Oni se mogu okupiti u svojoj župi u veće i manje grupe kako bi molili, učili i poučavali druge, te služili siromasima. Tako mogu biti katalizator, vođa, koji surađuju sa svojim župnikom. Krist će zahtijevati račun od sviju nas kojima je uputio svoju zapovijed „Idite i učinite sve mojim učenicima“.
Uredio: Nikola Knezi
Foto: pixabay.com
Literatura:
- http://sites/svjetlo-vjere.com/files.zenavrsna.com/majka-odgoju-djece-katolika/1957
- https://sites/svjetlo-vjere.com/files.bitno.net/lifestyle/12-nacina-kako-postati-predan-katolicki-muskarac/
- Biblija, stari i novi zavjet; Bonaventura Duda, Jure Kaštelan; Kršćanska sadašnjost; Zagreb; 2003
Dodajte komentar