Karmel o. Gerard Tomo Stantić Bolest u obitelji
Karmel o. Gerard Tomo Stantić

Bolest u obitelji

Što je bolest? pita se otac Tomo Gerard Stantić, a odmah nam zatim u jednoj svojoj Korizmenoj propovedi iz 1912. godine daje odgovor „ Bolest ono žalostno stanje, kada čoviku je još i jilo, piće i sam život težak i tužan“. Bolest se ne pita kada će doći, na nju moramo biti spremni svakog trena i svakog dana učvrsćivati ne samo svoje tjelesno zdravlje nego i duševno. Osobito je važno stalno čuvati i obnavljati jake spone u svojoj obitelji jer kako kaže otac Gerard „ Ima koji u cilom životu ne osićaju siromaštvo, al bolest niko ne može obići, zato je sloga u bolesti važnija, nego sloga u siromaštvu“. Upravo se nad ovim rečima Sluge Božijeg treba dobro zamisliti posebno u ovo Korizmeno i Uskrsno vrijeme.

Koliko je za nas osobno bolest teška, bilo ona tjelesna ili duševna? Koliko nam je teško kada je neko u našoj najužoj obitelji bolestan, bio to naš životni saputnik, naše dijete ili naš roditelj? Koliko nam se samo život izmeni kada bolest zakuca na naša vrata i zadrži se pod našim krovom danima, mesecima pa čak i godinama ili do odlaska voljene nam osobe Ocu nebeskomu? Kad nas ovako obuzme golema tuga i žalost naš dragi karmelit, otac Gerard, šalje nam utješne reči ohrabrujući sve one u nevolji. On kaže: «Bog daje, šalje bolesti, al dao je i lika. Zato, ko voli bolesne, taj se brine da im dobrim likom olakša. Al ne samo likom, nego svačim što je bolesniku ugodno i milo».

Mnogi padaju kada ih bolest obuzme, gube nadu za ozdravljenjem i gube vjeru u bolje sutra. Roditeljima koji neguju bolesno dijete je osobito teško te daju sve od sebe, daju sebe cele da pomognu svome čedu, da mu olakšaju muke. Za razliku od toga, nažalost, u teškim trenucima kada se neka bolest pojavi u obitelji veoma često pucaju veze između supružnika, pa i dece i njihovih starih roditelja. Zar je kriv onaj što je bolestan pa da na njega svalimo sve probleme koje ta bolest donosi i to ne samo njemu nego i nama koji sa njim živimo i o njemu brinemo? Zar nije egoistično toliko misliti na sebe kada bolest napadne naše najbliže?

Ah kako je teško nositi križeve Gospodnje kad na njih nismo spremni i kad u nama nema dovoljno ljubavi da ih prihvatimo iz sveg srca. Koliko je samo širokogrud Sluga Božiji Gerard kada uz sve nevolje prima na se i križ bolesti te kaže „Ti želiš da na se uzmem (križ), pa ako sam i na to slab; neka sam slab onaj skinit, što na me metneš. Dakle podnosit moram barem svoju slabost i zbog ove svaku žalost (teškoću). SLABOSTI PODNOSIVANJE: U NEBO ŠETANJE. Čim se tebi pridam, već se s Tobom sigram“.  Tako je lepo pronaći Isusa u svakoj nevolji i biti siguran da je i u najtežim trenucima on sa nama, da na svoja leđa stavlja i križ našeg bolesnika, ali i naš križ koji podnosimo zbog bolesti bližnjih. Ovo nam je otac Gerard slikovito prikazao na sledeći način „ al nijedan lik ne liči tako virnog bolesnika, kao kad ga opomenemo na muku Isusovu osobito na njegovo bičevanje“.

Sluga Božiji nas na kraju savetuje kako najbolje pomoći bolesniku, ali i sebi samome: “ Ne dukate, nego lipe neumrle duše kupimo i nebu odkupimo ako bolesne sa likom, molitvom, ispovidom i dvorbom ličimo. Ovako ćemo odkupiti prije svega svoju dušu ijoš mnoge duše i sa ovima ćemo u nebu najveće bogatstvo i radost uživat”

 

MOLITVA U BOLESTI

“Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli, jer on zdravlje daje” (Sir 38,9)

 

Gospodine, želim ozdraviti…

Uzmi sve moje snage u svoju ruku i iscijeli me…

Čuj moj glas i pomozi mi, jer Ti vapijem iz nevolje i straha.

Molim za tvoju blizinu i pomoć…

Živio sam među zdravima. Nisam video bolesnih.

Sad sam okružen patnicima.

Daj mi oči za sve koji samnom trpe…

Daj da i u bolesti spoznam Tvoju volju…

Želim Tebe naći, Tebe primiti i Tebi zahvaljivati

Sada i u vijeke vjekova. Amen

(preuzeto iz molitvenika Slava Božja)  

Pišu: mr. dr. med. Marija Mandić Matarić i dipl. ing. Danijel Mandić

Izvor: OTAC GERARD – Glasilo Vicepostulature za upoznavanje Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina; Hrvatska karmelska provincija Svetoga oca Josipa; God. III; 5/2011; str. 15-16

Foto: pixabay.com

Karmelski svjetovni red

Naša dopisnica iz Karmelskog svjetovnog reda je s. Marijana od Kraljice Karmela OCDS (Karmela Malenić) priorica zajednice ovog reda u Somboru.
Svjetovni karmelski red niknuo je u sjeni karmelskih samostana, najprije u Somboru, zalaganjem sluge Božjega o. Gerarda Stantića. Svjetovni red u Somboru osnovan je dekretom Generalnog poglavara karmelićana u Rimu 8. kolovoza 1913. godine. Na blagdan Male Gospe sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić primio je prve članove Svjetovnog reda i bio njihov dugogodišnji duhovni voditelj. Iste godine tiskana su na hrvatskom jeziku Pravila Svjetovnog reda. Somborski Svjetovni red ima svoje specifičnosti po tome što je višenacionalan; pripadaju mu članovi Hrvati, Mađari i Nijemci. Uz produbljivanje vlastitog duhovnog života, Svjetovni karmelski red u Somboru usmjerio je svoju djelatnost na karitativno polje. Somborskoj zajednici pripadali su članovi iz Subotice, Apatina, Bajmoka i drugih okolnih mjesta. Brojio je više od stotinjak članova.
Nakon što su karmelićani 1959. došli u Hrvatsku, o. Ante Stantić bio je promicatelj Svjetovnog karmelskog reda u Zagrebu, u Remetama. U prvoj grupi bila su samo dva člana koja su pripadala Svjetovnom redu u Somboru. Tijekom 1966. g. broj članova se povećao, a Generalni je poglavar karmelićana u Rimu dekretom 1977. g. ustanovio Zajednicu Svjetovnog karmelskog reda u Remetama.
U Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. o. Josipa djeluju i dvije zajednice OCDS u osnutku. 12. ožujka 2010. o. Petar od Kraljice mira (Janjić), OCD započeo je rad sa kandidatima za Svjetovni red u Krku.
Provincijalni asistent Svjetovnog reda o. Vjenceslav od Majke Božje Remetske (Mihetec) i o. Branko od Čudotvorne Gospe Sinjske (Zebić), OCD 2011. g. u splitskom Karmelu započinju rad s osobama koje su zainteresirane za OCDS.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.