Gospodin dođe Abramu rekavši mu: – dat ću ovu zemlju tvojoj djeci i njihovoj djeci, i bit će to njihova zemlja zauvijek.- Abram načinio žrtvenik, poklonio se dragom Bogu i prinio žrtvu. Jednom drugom prigodom je Bog Abramu rekao: ako možeš, prebroj zvijezde. Jer će to biti tvoje potomstvo. Abram je vjerovao u Božju Riječ, iako nije imao ni jedno dijete. Kasnije je Bog Abramu promijenio ime u Abraham, što je značilo: otac mnogih. Naš dragi Bog je obećao Abrahamu da će njegovoj ženi Sari i njemu darovati sina, zemlju i narod. Abraham je ipak obećao Bogu da će mu vjerno služiti. Jednog dana tri su starca došli do Abrahamova šatora. U to doba, Abrahamu već bi sto godina, a Sari devedeset. Starci rekoše Abrahamu: – tvoja žena će rodit sina.- Sara je prisluškivala i nasmijala se u sebi: – kako je moguće da imam dijete sa devedeset godina? – Na posljetku, Abrahamu i Sari se rodi obećano dijete. Dali su mu ime Izak tako im je Bog velio. Sara i Abraham su bili veoma sretni što su dobili sina. I tako, kad je Izak već imao šest-sedam godina, Bog reče Abrahamu: – uzmi svog jedinog sina i idi sa njim na planinu na koju ću ti ja pokazati, tamo ga prinesi kao žrtvu paljenicu.- Iako je ta zapovijest ispunila bolom Abrahamovo srce, ali Abraham je morao ispuniti Božju zapovijest. Sa dvoje podanika i magarcem, Abraham i Izak krenuli su na sjever. Trećeg dana su se uspjeli popeti na planinu. Abraham je ondje izgradio žrtvenik. Složio je drva, Izaka je položio i svezao. Na posljetku, podigao je nož da ubije sina. U taj trenutak, zazva ga Gospodinov anđeo i reče mu: -Abrahame, nemoj ozlijediti Izaka. Sad znam da više ljubiš Boga nego svog sina.- Kakvu su olakšanje i radost donijele te anđeoske riječi! Abraham zagrli svog sina. Malo poslije, Abraham se okrene i vidi ovna kako se zapleo u grmlje. Abraham je bio izuzetno zahvalan, što je umjesto sina na žrtvu mogao prinijeti ovna.
Ova priča nam govori da treba slušati našeg dragog Boga, više nego svoje roditelje, više nego ikog. Jer Bog, kao što je Abrahamu, nekad poželi provjeriti koliko ga volimo, a nekad hoće da nas uvjeri da nešto uradimo jer zna da je to za nas dobro. A nekad, kad su ljudi jako bolesni, Bog ih ponese gore u nebo. Nemojte se pitati zašto, jer Bog zna zašto je to uradio.
piše: Hana Semnic, 3. razred osnovne škole
Dodajte komentar