Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Čovjek je vjerovatno mislio da bi bilo sjajno biti Isusov učenik, ići za njim, slušati njegove propovjedi i biti svjedok njegovih čuda. Isus odgovara tvrdnjom da prorok nema svog doma niti gdje da se odmori. I lisice i ptice imaju bolji komfor. Da li ga i dalje želi pratiti? Bilo gdje? Dakle ne samo od grada do grada već do kraja, do smrti kao što su i apostoli to učinili. Isusov poziv je nedvosmislen:”Pođi za mnom, bez ikakvih uvjeta”.
Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.«
Isus poziva aktivno čovjeka. Možda je u njemu vidio ispravno srce, puno čežnje za Bogom. Molba čovjeka da prvo sahrani svog oca izgleda ispravna i razumna, pogotovo u hebrejskoj kulturi. No Isus je odbija – tradicija nema prevagu nad Bogom. Isusove riječi bi se mogle parafrazirati na sljedeći način: “Neka mrtvi duhom obavljaju ono što dolikuje njihovom stanju”. Živi duhom sljede Boga – odmah! Isus ne misli da treba propustiti sahranu, no ukoliko je sahrana prepreka da sljedimo Isusa, moramo se odlučiti. Nema kompromisa sa vjerom, ni po kom osnovu.
I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.«
I zahtjev trećeg čovjeka da se prvo oprosti sa svojima zvuči razumno – bar taj događaj ne bi potrajao dugo.No Isus ne gleda tako. Od momenta kad počnemo da sljedimo Isusa, ne možemo se vraćati navikama prethodnog života. Ili drugim riječima – ne možemo se prvo pozdravljati sa našim grijesima. I ovdje Isus ne želi podrivati značaj obitelji već ponovo naglašava da je Bog na prvom mjestu. Ne možemo isključiti mogućnost da će obitelj s kojom se čovjek oprašta pokušati da ga odvrati od njegove odluke da sljedi Boga kao što i naš grješni život utječe na to da zalutamo. Isto tako, ne možemo se osvrtati za sobom jer će posao koji radimo trpjeti. Biti za plugom a ne pratiti pozorno pravac brazde koja je ispred nas se može dobro poistovjetiti sa pokušajem vožnje kola ali gledajući samo u retrovizor.
Navodimo jedan očit primjer: alkoholičar želi prestati piti: ”Volio bih prestati ali nisam spreman to učiniti danas. Možda sutra”. Sljedeći dan njegov najbliži umire. On pomišlja:”Imao sam težak dan danas. Prestaću piti nakon pogreba”. Nakon pogreba odlučuje: “Prestaću piti ali želim se prvo oprostiti od drugara u kafiću, pre nego što započnem novi život”. Takav čovjek neće prestati sa svojom griješnim životom. Isto je i sa čovjekom koji se sa svom odlučnošću ne opredjeli za Isusa.
Izvor: jesusmessage.me
Slika: souljournaler.blogspot.se uz doradu autora
Dodajte komentar