Za vrijeme devetnice svetoj Maloj Tereziji u Panfilu, koju je po prvi puta u povijesti njenog rimskog svetišta organizirao naš o. Franjo, propovjednik treće večeri u subotu, 24. rujna, bio je o. Orlando Pietrobono, posljednji župnik negdašnje župe Male Terezije.
U svojoj propovijedi objasnio je smisao Terezijinog čina prikazanja milosrdnoj ljubavi 9. lipnja 1895. “Biti zaručnica Isusova, karmelićanka i majka duša, nije joj više bilo dosta: ‘Htjela bih biti ratnik, svećenik, apostol, naučitelj i mučenik za tebe, o Isuse’, Terezijine su riječi kojima opisuje porast svoje ljubavi do te mjere da se Isusu želi radikalno i u potpunosti predati, poput Njega ne bježeći od žrtve: ‘Ono što si Isuse ti učinio za mene i za sve ljude.’” I nije to samo jedan jedini čin, kako je to bio slučaj kod drugih mučenika u času njihove smrti, nego na tisuće umiranja: “Pri svakom otkucaju moga srca obnavljam ti svoje prikazanje: živjeti od ljubavi sve do smrti iz ljubavi.”
Odakle želja za ovakvom žrtvom u djevojci od 22 godine? Zar ne bi mogla više dobra učiniti da dulje poživi? Odgovor daje sama Svetica, naglasio je o. Orlando: “Ne radim to za sebe, da bih skupljala zasluge, nego da Isusu udovoljim, da mu srce utješim, da spasim duše koje će ga ljubiti u vječnosti.” I Gospodin je uslišio njeno prikazanje, najprije u velikoj i tamnoj noći vjere, a potom i u preranoj smrti – u svemu tome Terezija je vidjela poseban znak Božje blizine i nježnosti. Zato je i mogla zaključiti svoje prikazanje i cijeli svoj mladi život riječima koje su izišle iz njenih usta s posljednjim izdahom: “Isuse, volim te.”
Sljedećeg dana, za vrijeme nedjeljne mise u 11 sati, o. Orlando, koji je sada na službi u gradu Anzio, na poziv o. Franje proslavio je i pedesetu obljetnicu svoga svećeničkog ređenja, u zajedništvu s našom zajednicom i vjernicima kojima je bio posljednji župnik u ovoj crkvi. Sjećanje na njega još je uvijek živo, te su mu vjernici u ovoj prigodi prije mise poklonili štolu i misnicu koju je nosio za vrijeme svete mise. Po završetku misnog slavlja, o. Ervin se pobrinuo za prigodni domjenak za sve nazočne, a potom smo se okupili na svečanom ručku u samostanskoj blagovaonici. To je bio mali dar naše zajednice o. Orlandu o njegovom velikom jubileju.
Izvor i foto: karmel.hr
Dodajte komentar