Živim ne živeći u sebi,
a tako dug život očekujem,
jer umirem što ne umrem.

Živim izvan sebe
otkad umirem od ljubavi;
jer živim u Gospodinu
koji me je htio za sebe;
kad mu srce Mu dadoh
utisnuh u njega ovaj pripjev:
jer umirem što ne umrem.

Ovo božansko sjedinjenje
Ljubavi u kojem živim
učinilo je Boga sužnjem mojim,
i srce moje slobodnim.
A izaziva u meni takav ushit

kad vidim da je Bog zatočenik moj
jer umirem što ne umrem.

Jao dug li  je život ovaj!
Teška su progonstva ova,
zatvor ovaj, okovi ovi
gdje je duša stavljena!
Samo čekanje izlaza

Bol mi zadaje toli nesmiljenu,
jer umirem što ne umrem.

Jao gorka li života
gdje se Gospoda ne uživa!
Jer ako je ljubav slatka,
nije takvo i čekanje dugo.
Bog neka me liši tereta toga,
težega od čelika samoga,
jer umirem što ne umrem.

Samo uz nadanje
da mi je mreti živim,
jer umrem li, življenje
jamči mi moje uzdanje.
Smrti, gdje se život doseže,
nemoj kasniti, čekam te,
jer umirem što ne umrem.

Gledaj kako je ta ljubav jaka.
Živote  ne budi mi mučan;
gledaj kako ti  jedino preostaje
izgubiti te da bih te stekla.

Neka već dođe smrt slatka,
umiranje nek dođe lagano,
jer umirem što ne umrem.

Onaj život tamo gore
što jest život pravi,
dok ovaj život ne umre,
ne uživa se dok je živ.
Smrti, ne budi mi nesklona;
neka najprije umirući živim,
jer umirem što ne umrem.

Živote što dati mogu
mome Bogu, koji živi u meni,
doli izgubiti te,
da bolje uživam Njega?
Želim Ga umirući doseći
ta njega jedinoga volim,
jer umirem što ne umrem.

Prijevod Rudolfa Kožljana je preuzet iz ”Sabranih djela – Tereza Avilska”

Slika: pixabay