Misao nas danas nosi u stari hrvatski grad Trogir. Grad pun lijepih palača u kojima su se rodili mnogi znameniti ljudi naše povijesti. Grad koji je Zagrebu dao slavnoga i svetoga biskupa Kažotića, hrvatskoj znanosti povjesničara Lučića. Grad pun samostana, crkava, kapela. Nad tom skladnom gradskom cjelinom izdiže se divot katedrala. Na trgu ispred katedrale koči se na konju slavni ban Hrvata i opat – biskup Petar Berislavić, branitelj Hrvatske od Turaka. U katedralu ulazimo kroz znameniti Radovanov portal. Odmah s lijeve strane u veoma skladnoj kapeli izdiže se sarkofag s tijelom svetoga biskupa Ivana Trogirskoga. O njemu bismo danas htjeli nešto prozboriti.

Sveti biskup je rođen u prvoj polovici XI. stoljeća u Rimu. Sin je poznate i moćne obitelji Orsini. Po tom su ga zvali i Rimljaninom. Za vladavine velikoga hrvatskoga kralja Krešimira IV., koji je vladao i nad dalmatinskim gradovima, došao je Ivan u Trogir. Bio je to muž učen i svetoga života. Pomirivao je zavađene gradove i gradio mostove mira među ljudima. U njegovo doba Hrvatska je ostala bez vladara svoje krvi. Na Zrinskoj gori, koju zovemo i Petrovom gorom, pao je posljednji kralj Hrvata, Petar. Mađarski kralj Koloman pregazio je Hrvatsku i zaposjeo i dalmatinske gradove. Sveti biskup je svojom dobrotom uspio spriječiti krvoprolića i razaranja ne samo Trogira, već i drugih gradova.

Doživio je visoku starost. Posljednji se put spominje 1111. godine. Pokopan je u spomenutoj katedrali. S vremenom se zaboravilo na njegov grob. Kad su se iznenada počela na grobu događati brojna čudesa, novi su mu grob uredili u posebnoj kapeli, gdje je i danas.

Piše: o. Vjenceslav Mihetec, OCD

Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA – Jutarnje meditacije četvrtkom na Radio Sljemenu – knjiga 1; Karmelska izdanja; Zagreb 2007.

Foto: wikipedia.org