Karmel o. Vjenceslav Mihetec O. Vjenceslav Mihetec: “Evo, odmah ću reći, riječ je o radosti!”
Karmel o. Vjenceslav Mihetec

O. Vjenceslav Mihetec: “Evo, odmah ću reći, riječ je o radosti!”

Dobro će nam doći jutros se prisjetiti jedne izrazito kršćanske kreposti. Pitate se koje to kreposti? Evo, odmah ću reći, riječ je o radosti. Da, dobro ste čuli. Radost. U ovo žalosno vrijeme, tko se danas može radovati? Može onaj koji zna svoj cilj, koji zna što hoće. Tako određen čovjek može biti nošen kroz sve tegobe životnoga puta radošću, tim nutarnjim osjećajem koji daje sigurnost, ustrajnost, a na licu odsijeva vedrinu.

Marija, Isusova Majka, koju zazivamo u našem pozdravu, velika je žena radosti. Usklik: “Raduj se”, uokviruje njezin sav život. Na početku anđeo ju pozdravlja pozdravom:  “Raduj se, Marijo”, a nakon Isusova Uskrsnuća Crkva joj pjeva: “Kraljice neba, raduj se!” Put od jednog do drugog “raduj se” takav je da je nazivamo “žalosnom Gospom”. Mučan križni put prožet radošću, nadom. Zašto? Zato jer je poput praoca naše vjere, Abrahama, vjerovala obećanju koje joj je dano na početku: “Rodit ćeš sina, a on će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega”.

Ljudi dobri, i nama je povjeren ovaj dan. Primimo ga s radošću. Možemo uza svu muku i zlo koje nas okružuje učiniti jako puno dobra. Dana nam je prilika da u njega unesemo puno radosti i da ljudima s nama i oko nas bude lijepo.

U svijetu koji je ispunjen zlopatnicima i stradaocima užitak je naći jednoga koji je radostan. “Možda će malo njegove radosti prodrijeti u našu patnju, te joj podariti novi pogled prema neizmjernosti, neko plemenito nadanje”, pisao je svojevremeno Tin Ujević. U kome počiva prava radost i tko je može darovati našoj stvarnosti? Dozvolimo da nam na to opet ukaže naš poeta Tin:

“Radost bijaše u svetiteljima. Radost bijaše u mučenicima, kada se s blaženim osmjehom izložiše mukama.”

No prava radost nije u uživaocima, nego u patnicima, ponajčešće u onima koji o njoj ne govore. Ne raskoš i razbluda, no siromaštvo, spolna čistoća, ustrajan rad, filozofska misao koja je u sebi molitva, težnja boljem i savršenijem životu, ne dokono sjedenje po kavanama ili salonima, no neprestana proizvodnja i stvaranje mogu nas staviti u stanje gdje radost neće biti prazna riječ ni simbol, nego unutrašnja istina proživljena kao spasenje duše. Nije isto zabavljati se i biti radostan.

I na kraju, čujmo riječi proroka, obnovitelja razrušenih jeruzalemskih zidina, izraelskog vođe Nehemije: “Ovo je dan posvećen Gospodinu. Ne tugujte, ne plačite, jer radost je Gospodnja snaga vaša”.

Čovječe, prijatelju, današnji dan nam je dan da ga učinimo danom u kojem će Bog preko nas činiti čudesna djela svoje ljubavi. Radujmo se, Bog nas voli i prionimo uz svoje današnje zadatke, i stvorimo nešto lijepo za Boga i za ljude.

Da tako budu uvijeke hvaljeni Isus i Marija.

Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA, Vjenceslav Mihetec, Karmelska izdanja, Zagreb

Foto: wikipedia.org

Uredio: Nikola Knezi

Karmelski svjetovni red

Naša dopisnica iz Karmelskog svjetovnog reda je s. Marijana od Kraljice Karmela OCDS (Karmela Malenić) priorica zajednice ovog reda u Somboru.
Svjetovni karmelski red niknuo je u sjeni karmelskih samostana, najprije u Somboru, zalaganjem sluge Božjega o. Gerarda Stantića. Svjetovni red u Somboru osnovan je dekretom Generalnog poglavara karmelićana u Rimu 8. kolovoza 1913. godine. Na blagdan Male Gospe sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić primio je prve članove Svjetovnog reda i bio njihov dugogodišnji duhovni voditelj. Iste godine tiskana su na hrvatskom jeziku Pravila Svjetovnog reda. Somborski Svjetovni red ima svoje specifičnosti po tome što je višenacionalan; pripadaju mu članovi Hrvati, Mađari i Nijemci. Uz produbljivanje vlastitog duhovnog života, Svjetovni karmelski red u Somboru usmjerio je svoju djelatnost na karitativno polje. Somborskoj zajednici pripadali su članovi iz Subotice, Apatina, Bajmoka i drugih okolnih mjesta. Brojio je više od stotinjak članova.
Nakon što su karmelićani 1959. došli u Hrvatsku, o. Ante Stantić bio je promicatelj Svjetovnog karmelskog reda u Zagrebu, u Remetama. U prvoj grupi bila su samo dva člana koja su pripadala Svjetovnom redu u Somboru. Tijekom 1966. g. broj članova se povećao, a Generalni je poglavar karmelićana u Rimu dekretom 1977. g. ustanovio Zajednicu Svjetovnog karmelskog reda u Remetama.
U Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. o. Josipa djeluju i dvije zajednice OCDS u osnutku. 12. ožujka 2010. o. Petar od Kraljice mira (Janjić), OCD započeo je rad sa kandidatima za Svjetovni red u Krku.
Provincijalni asistent Svjetovnog reda o. Vjenceslav od Majke Božje Remetske (Mihetec) i o. Branko od Čudotvorne Gospe Sinjske (Zebić), OCD 2011. g. u splitskom Karmelu započinju rad s osobama koje su zainteresirane za OCDS.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.