Od 16. do 19. listopada u Krku je održan susret braće laika Hrvatske karmelske provincije. Susret je vodio o. Anto Knežević, a tema susreta je bila „Isus, Bog koji spašava“. Sudjelovali su br. Andrija, br. Josip, br. Nikola, br. Boško, br. Željko i br. Vladimir.
Na samom početku susreta o. Anto nas je potaknuo da se svakodnevno otvaramo Božjem svjetlu kako bi u nestalnostima ljudske naravi mogli planirati svoj rad, svoju posvećenost i poslanje. Na taj način naš život postaje sve više življenje Božje volje, a time i ispunjen mirom i radošću. Kao braća imamo drugačiju ulogu u zajednici od braće svećenika, i stoga je svaki od nas u opasnosti uspavati se ili postati vuk samotnjak. Stoga nam ovi dani susreta posvješćuju da smo jedni drugima dar i da svaki od nas ima svoje poslanje u Crkvi.Kroz susrete nam je o. Anto posvijestio tri važne dimenzije Božjeg odnosa prema nama: ljubiti, praštati, spasiti; pa su i teme po susretima bile podijeljene tako da osvijetle te tri dimenzije.
Prva tema bila je: „Objavljeni i nađeni Bog jest Bog i Otac Isusov“, odnosno: „Kakav je Bog Isusa Krista, Bog kako ga je Isus objavio“. O objavi Boga razmišljali smo uz pomoć citata iz Svetoga pisma, osobito iz Ivanovog evanđelja.
Popodnevni susret toga dana bio je nastavak razmišljanja o temi „Isus, Bog koji spašava“.
O. Anto je ukratko ponovio o čemu je govorio prijepodne i nastavio govoriti o najboljem i najljepšem svojstvu Boga – o ljubavi, te kako se najljepši pokušaj definicije Boga nalazi u prvoj Ivanovoj poslanici: „Bog je ljubav“(1 Iv 4,8b). Ljubav je bit Božjeg postojanja i nešto je najbliže čime ga možemo iskazati. Tu je naveo i misao sv. Ivana od Križa: „U večer života bit ćemo suđeni prema ljubavi“. Rečenica nad kojom bismo se morali zamisliti.
Sljedećeg dana, na spomendan sv. Ignacija Antiohijskog, o. Anto se osvrnuo na njegov lik i potaknuo nas da živimo vjeru ljubavlju djelotvornom. Na putu te vjere događaju nam se mnoge smetnje, a upravo je to bila tema prijepodnevnog susreta – „Smetnje na putu i vjera ljubavlju djelotvorna“. O. Anto je stavio naglasak na riječ „osobito“. Dakle, pozvani smo činiti nešto osobito, u svoj jednostavnosti: biti ljudi među ljudima, ali činiti nešto osobito računajući sa snagom koju imamo od Boga.
Popodnevni susret bio je obilježen temom praštanja. Spremnost na praštanje potvrda je naše sličnosti s Bogom i jamstvo je našega opravdanja. Ne nose se svi jednako s pitanjem oprosta, praštanja i pomirenja, no praštanje i pomirenje omogućuju potrebnu snošljivost na svim razinama ljudskog života. Oni su temelj da bi se moglo preživjeti u zajedničkom životu.
Treći dan odnosno četvrtak bio je dan izleta. Obišli smo otoke Cres i Lošinj i posjetili neke crkve i znamenitosti.
Sljedećeg dana u završnom predavanju o. Anto je pažnju posvetio Isusovu spasiteljskom imenu i njegovu spasiteljskom očitovanju pred učenicima.
Na koncu pojedinih predavanja svi smo se uključivali iznoseći svoja pitanja, razmišljanja, sugestije i osvrt na teme i cjelokupan susret. Bilo nam je žao da brat Miro nije mogao biti s nama.
Zahvaljujemo našim zajednicama koje su nam omogućile ovaj susret, osobito zajednici u Krku koja nas nije samo ugostila, nego i počastila!
Također hvala našemu o. Anti Kneževiću, koji je očinski vodio cijeli susret.
Izvor: karmel.hr
Dodajte komentar