U samostanu braće karmelićana u Remetama od 4. do 6. veljače održan je Vikend u Karmelu za mladiće koji promišljaju o svom pozivu. Na susretu je sudjelovao 21 mladić iz cijele Hrvatske, a predvodio ga je o. Branko, povjerenik za duhovna zvanja naše Provincije. Program je obuhvaćao molitvu u koru samostana zajedno s braćom, razgovore, šetnju u prirodi i duhovne nagovore. Posebno je dragocjeno bilo vrijeme u prirodi koje su mladići proveli u šutnji, jer „samo u šutnji duša čuje i razabire Riječ“, kako kaže naš sv. otac Ivan od Križa. U nedjelju nakon susreta grupa iz Splita posjetila je grob bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj prvostolnici, njegovo rodno mjesto Krašić i Jezerine. Donosimo nekoliko kratkih svjedočanstava sudionika susreta.
Kada odlučimo otići negdje gdje nikada nismo bili, često osjećamo određenu dozu napetosti, zabrinutosti i neizvjesnosti kako će i što će sve tamo biti, jesam li se baš morao uputiti na to mjesto, pa što ću ja tamo, tko zna kakvi će me ljudi tamo dočekati i sl. Tako sam se i sam osjećao kako se približavao Vikend u Karmelu. Dolaskom u samostan misli su se smirile i sve je krenulo onako kako uistinu i jest. U samostanu su nas dočekala braća karmelićani koji su jednostavni, ljubazni, susretljivi, iskreni, radosni i zbilja se moglo osjetiti da su tu za nas. Ponajprije su nam željeli prenijeti važnost temeljnog poziva na svetost, ali naravno svojim svjedočenjem, nagovorima i svakodnevicom u koju su nas uključili približili su nam način života u Karmelu. Ovakvi vikendi su zbilja jako dobri i korisni, posebno za one koji razmišljaju o redovništvu, ali i svom životu općenito, jednostavno tih par dana si u samostanu, treba doći i doživjeti. (Tin)
Ja se zovem Marin i jedan sam od dvadesetak mladića koji su proveli vikend u Karmelu koji se održava u samostanu braće karmelićana u Remetama. Bilo mi je prelijepo ta tri dana i jedina zamjerka koju imam je da bih volio da smo ostali još koji dan. Mogao bih sada nabrajati sve stvari koje su me razveselile i usrećile dok smo boravili u samostanu, ali onda to ne bi stalo u ovaj kratak tekst, nego bi trebalo napisati jednu malu knjižicu. Ima jedna riječ koja to sve sažima, a ta je riječ ljubav. Najveće blago tog samostana su braća redovnici koji u njemu borave i svi ostali koji čine jednu skladnu obitelj. A kada je netko gost u jednoj velikoj obitelji gdje je ljubav na prvom mjestu, nije teško zamisliti kako to izgleda. (Marin)
Ovo iskustvo bilo mi je od pomoći jer sam imao priliku izbliza sudjelovati u svakodnevici karmelićana i njihovog samostana – to je činilo veliku razliku u mom srcu jer je drugačije nego kada o duhovnom zvanju razmatram u udobnosti svoga doma i svoje svakodnevnice. (Adrian)
Izvor: karmel.hr
Dodajte komentar