Početkom XX. stoljeća priča o tjelesnom zdravlju, razvoju tijela i usavršavanju tjelesne snage doživljava svoju renesansu i ponovni procvat. Zanimljivo je primijetiti da sveti otac papa Pio XI., i sam sportaš u mladosti, otvoreno govori o značenju važnosti tjelesnog odgoja. On je davne 1927. godine na Badnji dan okupljenim kardinalima govorio kako se svaka, pa i vjerska obuka, kod omladine treba izmjenjivati s dobrim i zdravim tjelesnim vježbanjem. Kako je u današnje vrijeme, kao i na početku XX. stoljeća, tjelovježba osvojila mlade, dobro je čuti i kršćanski sud o odgoju tijela. Tim više što i danas postoje ljudi koji napadaju kršćanstvo tvrdeći da su kršćanska askeza i sâmo kršćanstvo neprijatelji ljudskoga tijela.
Počnimo s analizom stava prema tijelu na stranicama Starog zavjeta. Kada otvorimo Knjigu ponovljenog zakona, možemo naići na rečenicu koja opisuje tjelesnu snagu Mojsija u poznim godinama života: „Oko mu nije oslabilo niti mu je snaga popustila.“ Pored toga znamo i to da je Mojsije u svojoj osamdesetoj godini života uspio izraelski narod povesti u pustinju, dok je umro u stotoj godini života. Pisac ove knjige jasno nam daje do znanja da je osim snage bistra uma i mudrosti Mojsije posjedovao i onu tjelesnu te je i ona istaknuta. U Prvoj knjizi o Samuelu čitamo kako kralj David govori o svojoj snazi: „Tvoj je sluga čuvao ovce svome ocu pa kad bi došao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, ja bih potrčao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio. I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio pa će i taj neobrezani Filistejac proći kao jedan od njih jer je izazvao bojne čete Boga živoga.“ Oba su ta heroja Staroga zavjeta stavili svoju tjelesnu snagu na raspolaganje Bogu, a tako i svojoj zajednici. Vidimo da je i u to davno vrijeme tjelesno zdravlje smatrano neprocjenjivim darom Boga. „Bolji je siromah tijelom zdrav i čio nego bogataš bolesna tijela. Više valja zdravlje i snaga nego sve zlato svijeta i krepko tijelo više od golema posjeda. Nema blaga nad zdravljem tjelesnim niti sreće nad sretnim srcem.“
Kršćanstvo nije razorilo ovakvo razmišljanje o tjelesnom zdravlju otaca Staroga zavjeta. Naprotiv, sveti Pavao u poslanici Korinćanima poručuje:
- „Tijelo je Vaše hram Duha Svetoga koji je u Vama.“
- „Proslavite, dakle, Boga u tijelu svome.“
- „Tijelo je Gospodinu i Gospodin tijelu.“
I veliki svetac Ignacije Loyola o tjelesnom odgoju govori: „Moramo nastojati očuvati tijelo zdravim tako dugo dok sluša i služi duši jer na taj način duhu raste snaga da služi našem Stvoritelju i slavi ga.“ Čitajući te riječi zaključujemo da je tjelesni odgoj važan kako bismo pripravili naše tijelo duši koju nosi u sebi i koja će djelovati za Boga. Iako to ne znači da su ljudi sa najrazvijenijim tijelom i najveći molitelji, a razvijeno tijelo ne znači ništa ako je duša okrenuta od Boga. Dok papa Pio X. prilikom nastupa jednoga katoličkog gimnastičkog udruženja ohrabruje prisutne: „Odobravam vaše gimnastičke vježbe, vaše trke u čamcima i pješice i vaše izlete u gore jer vas ta razonoda čuva od lijenosti koja je početak svih opačina. Ovakvo prijateljsko natjecanje ima biti znamenom (simbolom) natjecanju u težnji za krepošću… Budite jaki sebi u korist i na korist svoje braće.“ Svi njemački i austrijski biskupi izričito su naglasili: „Zdravu njegu tijela… kršćanstvo upravo nalaže.“
Osim toga, sport kao društveno dobro može ima učinkovitost i na polju razvoja društvenosti i međusobnog dijaloga. Ne tako davno papa Franjo u svojoj videoporuci poručuje: „Sport omogućuje izgradnju kulture susreta među svima za mir u svijetu. Sviđa mi se zamišljati sport kao praksu ljudskoga dostojanstva preobraženu u sredstvo bratstva. Želimo li zajedno vježbati s tom molitvenom nakanom? Da sport bude prigoda za bratski susret među narodima i time pridonese miru u svijetu!“
U djelu „Tijelo, sport i teologija” Valentin Pozaić piše: „Tijelo ima posredničku ulogu između čovjekova unutarnjeg ja i vanjskog svijeta, između čovjeka i društva, između čovjeka i Boga. Tijelo je mjesto izričaja i priopćavanja. Stoga je moralna dužnost svakog pojedinca usavršavati, štititi i razvijati sposobnost tijela, jednako pod izlikom spremnosti da može prikladno odgovoriti na poziv bližnjega, a još više na poziv Božji.” Iz toga vidimo da kultura tijela za kršćanstvo nije ništa strano. Crkva od svoga početka naglašava potrebu vođenja računa o svome tjelesnom zdravlju.
Katekizam Katoličke Crkve – Poštivanje zdravlja
2288 Život i tjelesno zdravlje dragocjeni su Božji darovi. Treba ih razumno njegovati, obazirući se na potrebe drugih i na opće dobro.
Skrb za zdravlje građana zahtijeva društvenu potporu kako bi se ostvarili uvjeti življenja koji omogućuju rast i postizanje zrelosti: hrana i odjeća, stanovanje, zdravstvena skrb, osnovno obrazovanje, rad, društveno osiguranje.
2289 Premda ćudoređe traži poštivanje tjelesnoga života, ne čini od njega apsolutnu vrijednost. Ono se, dapače, protivi novopoganskom shvaćanju koje promiče kult tijela kome bi trebalo sve žrtvovati, uzdižući tjelesno savršenstvo i sportski uspjeh kao neka božanstva. Zbog vrijednosnog razlikovanja što ga stvara između jakih i slabih, takvo shvaćanje može dovesti do izopaćenja odnosa među ljudima.
2290 Krepost umjerenosti potiče čovjeka da izbjegava svakovrsno pretjeravanje, zloporabu jela, alkohola, duhana i lijekova. Oni koji u stanju pijanstva ili zbog neumjerena uživanja u brzini ugrožavaju tuđu i vlastitu sigurnost na cestama, na moru ili u zraku, postaju teško odgovorni.
2291 Upotreba droge uzrokuje goleme štete ljudskom zdravlju i životu. Osim kad je riječ o strogo propisanom liječenju, to predstavlja teški grijeh. Tajna proizvodnja i preprodaja droge sablažnjiva su djela; to je izravna suradnja u zlu jer potiče na ponašanje teško protivno ćudorednom zakonu.
Piše: Nikola Knezi, asist. dr. med.
Foto: pixabay.com
Dodajte komentar