Rođen je kao Adam Chmielowski 1846. u selu Igołomiji u blizini Krakova. Obitelj mu je bila plemićkog podrijetla, ali razdoblje treće podjele Poljske između Austro-Ugarskog, Pruskog i Ruskog Carstva dočekali su u materijalno teškim uvjetima.
Adam je kao 18-godišnjak sudjelovao u Siječanjskom ustanku, koji su Poljaci podigli protiv Rusa nakon sve veće političke i kulturne represije. U jednoj bitci zadobija tešku povredu noge koja je morala biti amputirana. Tokom cijelog života bio je vezan za hendikep i drvenu protezu.
Zahvaljujući posredovanju svoje obitelji, biva oslobođen iz ruskog zatočeništva. Kasnije odlazi u inozemstvo gde otkriva talent za slikarstvo te uzima kurseve prvo u Parizu, a potom u Münchenu. Na povratku iz Pariza publikovao je rad koji je siticao da “umjetnost treba biti prijatelj čovjeku”.
Nakon okončanih studija dolazi u Varšavu, gdje postaje blizak umjetničkim krugovima u poljskom gradu koji je bio pod ruskom okupacijom. Slikao je i izlagao po cijeloj Poljskoj, a njegove slike bile su već tada nadahnute kršćanstvom, koje je imalo presudan utjecaj na njegovo umjetnički izraz. U tom razdoblju je nastala injegova čuvena slika ”Ecce Homo”, kao i drugi rad ”Vizija sv. Margarete”, a ta djela se danas smatraju među najboljim djelima sakralne likovne umjetnosti.
1880. godine pokušava ući u jezuitski novicijat ali ga zbog velikih iskušenja ubrzo napušta. Godine 1884. dolazi u Krakov no tamo ne uživa u slavi svog umjetničkog rada. Snažna politička i socijalna uvjerenja koje je gajio, bude u njemu interesovanje za ljudsku patnju i to za odbačene i siromašne sugrađane te pomaže u svratištima Krakova. U jednom trenutku počinje osjećati kako Bogu i bližnjima daje više kao karitativni djelatnik nego kao slikar. Prestaje slikati, a njegovo odustajanje od umjetnosti naišlo je na potpuno nerazumijevanje njegovih kolega. On, pak, počinje doslovno živjeti sa siromasima, beskućnicima i alkoholičarima i s njima je dijelio njihovu sudbinu. 1887. Godine daje zavjete i postaje franjevački redovnik, te uzima ime brat Albert. Nedugo nakon toga osniva družbu albertinaca i albertinki, – kongregacija braće i sestara franjevačkog Trećeg reda s nakanom pomaganjem najpotrebitijima. Posvetio im je život, a u žrtvi za njih i u ulasku u franjevačko redovništvo vidio je suobličenje Isusovoj žrtvi za spas svijeta. U to vrijeme se upoznaje i sa karmelskom duhovnošću i djelima Svetog Ivana od Križa no ponudu da se pridruži karmelskom redu nije prihvatio.
Svet Albert je bio veliko nadahnuće drugima i imao je veliki utjecaj na duhovni život Krakova.
O tome svjedoči i drama ”Brat našeg Boga”, koju je o njemu napisao Karol Wojtyła, tada krakovski svećenik. U njemu Wojtyła prikazuje Chmielowskog kao nadarenog umjetnika koji počinje gubiti volju za umjetnošću i pronalazi svoj poziv u pomoći siromasima. U toj pomoći i društvenoj odgovornosti za opće dobro vidi aktivnost koja spriječava izbijanje krvavih revolucija. Umjesto oružanih, Adam Chmielowski zagovara “revoluciju” Božje ljubavi, Kraljevstva nebeskog. Ovako je sv. Ivan Pavao II. objašnjavao utjecaj koji je sv. brat Albert imao na njega:“Njegova osoba je za mene imala presudan utjecaj. Posebice u razdoblju kada sam napuštao umjetnost, književnost i kazalište. Našao sam u njemu posebnu duhovnu potporu i uzor radikalnog izbora duhovnog poziva.”
Sv. brat Albert je umro 1916. a papa Ivan Pavao II ga je proglasio svetim 1989. godine.
Izvor: bitno.net; wikipedia
Uredio: Robert Semnic, dr. sc. med.
Dodajte komentar