Zajednica se Karmelskog svjetovnog reda blažene Djevice Marije od gore Karmela i svete Majke Terezije od Isusa okuplja jednom mjesečno. Svaki susret započinje okupljanjem oko Isusova oltara kako bi Ga prvo susreli u otajstvima svete mise, a potom i jedni u drugima. Euharistija je središte kršćanskog vjerskog života i onaj tko polazi od oltara u životne radosti i poteškoće može Isusa nositi u sebi, a isto tako može i Isusa donositi drugima. Upravo je zbog toga euharistija temelj naše zajednice.
Na početku Vazmenog trodnevlja čeka nas Veliki četvrtak, dan kada je naš Gospodin ustanovio Euharistiju te nam darovao sebe u prilici kruha, odnosno svoga tijela, i u prilici vina, odnosno svoje krvi, kako bi apostoli i budući naraštaji mogli osjećati Njegovu materijalnu prisutnost nakon Njegova slavnog uskrsnuća. Kada na Veliki četvrtak budemo ulazili u naše crkve uočit ćemo svečano ukrašeni glavni žrtvenik, kao i jedan od manjih oltara koji se nalazi u brodu crkve. Nakon zborne molitve svećenik predvoditelj slavlja svečanim će glasom zapjevati početak hvalospjeva „Slava Bogu na visini“ na što će zabrujati orgulje svom silinom, pjevači će nas- taviti s hvalospjevom, ministranti će svečano zvoniti malim zvonima kraj svećenika, a zvonar će potezati užad svih zvona na tornju crkve sve dok se ne otpjeva i posljednja riječ hvalospjeva. Poslije ovako upriličenog usklika Božjoj slavi sve će utihnuti, orgulje će se ugasiti, užad će se zvona povezati, mala će se zvonca odložiti i nastupit će sveta tišina sve dok u Vazmenoj noći svećenik opet ne usklikne „Slava Bogu na visini“. Uslijedit će ulomak iz Knjige izlaska koji nam govori o tome što se dogodilo s izraelskom zajednicom u Egiptu u noći izlaska, a potom nam sv. Pavao prenosi događaj s Isusove oproštajne večere. Potpunu sliku događanja u dvorani posljednje večere daje nam i ulomak iz Ivanova evanđelja poslije koje slijedi homilija. Nakon službe riječi imat ćemo prigodu vidjeti ono što smo čuli u riječi budući da slijedi simbolično pranje nogu, kao i pretvorba kruha i vina u tijelo i krv Kristovu. Euharistijski će se Isus pohraniti u sporedni oltar nakon bla- govanja, dok će glavni žrtvenik ostati ogoljen, svijećnjaci će biti polegnuti, križevi pokriveni, cvjetni aranžmani izneseni, a vrata svetohraništa ostat će otvorena.
Liturgijski nas znakovi pozivaju da ih slijedimo. Da bi nam se molitva mogla uzdići k nebu poput tamjana, srce mora biti čisto, zato ga, poput otkrivenih svetohraništa, treba otkriti Bogu u skrušenoj ispovijedi. Pranje nas nogu potiče (kako reče Isus: „Primjer sam vam dao!“) da i mi jedni drugima činimo dobro. Jednostavno i ponizno. Kao Isus one noći. Apostoli su ostali začuđeni tim Isusovim djelom. Neka i naši bližnji ostanu zapanjeni zbog dobra koje smo im učinili radi Boga. Uđimo kroz vrata Velikoga četvrtka u Isusovu muku i smrt kako bismo ušli s njime i u slavu Uskrsnuća.
„Čini mi se da ništa toliko ne govori o ljubavi koja je u srcu Božjem kao euharistija: to je sjedinjenje, dovršenje, to je On u nama. Zar nije onda Nebo na zemlji? Nebo u vjeri očekujući viđenje licem u lice toliko željno!“
(sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva, karmelićanka)
Piše: s. Marijana od Kraljice Karmela, OCDS, priorica
Izvor: ZVONIK, Katolički list
Dodajte komentar