Svima nam je poznato da je mnogo lakše donositi odluke, razmisliti kada se distanciramo od drugih. Nije dobro čekati sa rješavanjem problema, gurati ih pod tepih, zataškavati, odlagati donošenje odluka. Sve to nam samo produžava agoniju.
Bitno je na miru razmišljati. Odluke ne treba donositi kada smo previše euforični (da ne kažem sretni), tužni ili ljuti. Često griješimo u izborima donoseći odluke u afektu. Svakako probleme ne trebamo ni zataškavati, prešućivati. Događa se da ne želimo da ulazimo u rasprave pa sve odgađamo – oni se nagomilavaju i na kraju „puknemo“. Dođe do vatrometa, eksplozije, erupcije vulkana. Sve se može puno mirnije rješiti, ali često nam nedostaje hrabrosti za rješavanje problema, donošenje odluka, razgovore. No, kada bismo svakodnevno, kako problemi nailaze, rješavali jedan po jedan – mirnije bismo živjeli. Bilo da se radi o prijateljskim, partnerskim, obiteljskim ili drugim međuljudskim odnosima.
Muž i žena trebaju funkcionirati kao jedno. Imati zajedništvo u donošenju odluka. Ako postoje problemi – razgovarajmo, nađimo kompromise. Borimo se!
No, svakom čovjeku koji se nalazi na raskrižju, pred prekretnicom, kada mora donijeti važne odluke – potrebni su prostor, mir, izolovanost, vrijeme. Ti „uvjeti“ nam trebaju da bismo mogli analizirati situaciju u kojoj se nalazimo i donijeti pravu odluku. Isus se često osamljivao. Razgovarao je sa Bogom. Upravo molitva nam je veoma potrebna. Bog nađe način kako da nas usmjeri na pravi put.
U samoći, tišini jasnije čujemo svoje misli. Ali, u ovom užurbanom svijetu, uz svakodnevni stres, ljude oko nas, probleme – teško se izolirati. Pokušajmo se osamiti krajem dana, uz razgovor sa Ocem i preispitivanjem proteklog dana. Tako se pripremamo i za naredni dan; preispitivanjem donosimo zaključke da li trebamo nešto promijeniti, popraviti. Ne bežimo od osame, od problema. Borimo se! Susretnimo se sa samim sobom, svojim mislima, željama, poteškoćama, brigama, problemima. I sigurno ćemo donijeti dobre odluke.
Pobjegnimo u osamu i tamo se borimo! Nađimo vremena za duhovne obnove, klanjanja, mise, čitanje Božje Riječi, molitvu. Vjera nas može spasiti!
Svi smo mi različiti, drugačije se ponašamo u različitim situacijama; imamo različito ponašanje, manire, karaktere. Smatram da je bijeg k Bogu pozitivan jer se tada s Njim zajedničkim snagama borimo za donošenje pravih odluka. I – treba se osamiti, ali nemojmo u potpunosti bježati od ljudi. Kolege na poslu nam mogu pomoći kada nam je pomoć potrebna; isto tako i u školi, na fakultetu – uvijek će se naći barem jedna osoba koja nas može dobro posavjetovati. Trebamo kombinirati svoje odluke i razmišljanja sa savjetima nama bliskih ljudi, dobro razmisliti i sigurno ćemo pronaći pravo rješenje za sve. Ljudi su nam potrebni, prijatelji su nam potrebni. Netko sa kim ćemo se družiti, razgovarati, smijati se. Pravi prijatelji nam uvijek žele dobro i sigurno će nam davati prave savjete. Zato ponavljam – kombinirajmo svoja razmišljanja sa savjetima drugih. Ne bježimo od ljudi i njihovih savjeta, njihove podrške. Saslušajmo ih, a za finalnu odluku se povucimo u osamu, u molitvu, pobjegnimo i od sebe i od ljudi i budimo sa svojim Ocem. J
Ne bježimo ni od problema drugih, borimo se i za druge! Za one kojima je naša pomoć potrebna – za stare, bolesne, usamljene, siromašne.
Primjere bijega i borbe imamo i u Bibliji – Noa je bježao sa kopna u barku ne bi li se borio i sačuvao živote svojih bližnjih; Izraelci su bježali iz Egipta. Svi su se oni borili za bolji život, za mir, slobodu. Bježali su od ropstva, tlačenja, muke, zla.
Stoga – borimo se za svoje partnerske, obiteljske odnose; za svoje prijatelje; za svoju vjeru; za druge oko nas; za one koje volimo. Primajmo savjete od drugih, ali pronađimo i svoju oazu mira gdje se možemo osamiti, gdje možemo pobjeći k Ocu i donijeti prave odluke. Bježimo u osamu da bismo se mogli boriti! J Ne bježimo od problema, nego se borimo da ih riješimo, da donesemo prave odluke! J
Jelena Pinter
Dodajte komentar