U životu vjere, odgovori koji te žele osigurati u stvari unose nesigurnost a odgovori koji na prvi pogled unose nesigurnost, zapravo donose sigurnost. Primjer iz osobnog života – bio sam šest godina u Rimu, radeći u bolnici koja je u vlasništvu Svete Stolice a koja je jedna od najboljih svjetskih bolnica za dječije bolesti. Jednom prilikom, došao mi je čovijek po imenu Paolo i rekao sljedeće: „Velečasni, ja upravo dolazim od lječnika. Imam 45 godina, obitelj sa troje djece i na liječničkom pregledu mi je rečeno da imam karcinom pluća i da mi je ostalo godinu dana života. Moja žena i djeca ništa ne znaju, nisam nikome ništa rekao. Dolazim k vama po savjet. Vi mi recite što moram učiniti? Izvan sebe sam!
Moje pitanje tebi (čitaoče ovog teksta): Ti si kršćanin i imaš ispred sebe čovijeka koji ti postavlja to pitanje. Što ćeš mu reći? Ja sam tada imao dvije mogućnosti. Mogao sam mu reći: „Paolo, ti si mlad. Liječnici znaju pogriješiti i mi ćemo sada naći još bolje liječnike. U međuvremenu, ja ću kao svećenik angažirati sve samostane u okolici da mole za tebe i tvoje ozdravljenje. I ja sam siguran da će Bog učiniti čudo! Nešto će se dogoditi! Tvoja obitelj te treba! Ti se ne možeš sada razboljeti! Mi ćemo svi zajedno moliti Boga da se to ne dogodi!“ Da sam mu to rekao-što bi mu ja u stvari poručio? Poručio bi mu sljedeće: „ To što ti se događa je najgora stvar na svijetu, rak je prokletstvo i mi ćemo se moliti da se to prokletstvo makne“. Zapravo bi mu rekao da se i ja bojim raka. Rekao bi mu da je to jedna situacija koja je ljudski gledano grozna i koja mu se ne smije dogoditi. No moji odgajatelji u vjeri su me učili suprotno: odgovori koji te žele osigurati u stvari unose nesigurnost a odgovori koji žele dati sigurnost, zapravo dugotrajno donose nesigurnost. Zato mu tu prvu mogućnost nisam rekao. Rekao sam mu sljedeće: „Paolo, gledano ljudskim očima, situacija u kojoj se ti sada nalaziš je bezizlazna, no gledano Božjim očima, to što ti se sada dogodilo je tvoj trenutak- trenutak u kom ćeš ti učiniti remek-dijelo svojega života, po kojem će te pamtiti. Na taj način ćeš naučiti svoju dijecu živjeti vjeru. Postat ćeš svjedok- kako se živi s Bogom. Ovo što sada živiš je milost.
Što je spasenje? Spasenje je izaći iz života plijena. Prestati živjeti kao plijen, kao onaj koji se neprestano mora skrivati, štititi, nalazi sigurnost, biježati od onih stvari kojih se boji, od onih stvari koje ga progone. Spasenje je da prestaneš tako živjeti. Uzmite Abrahama-čovijeka koji je u starosti dobio sina. Čega se najviše bojao Abraham? Da će izgubiti sina! A što je Bog tražio? Tražio je da žrtvuje sina. Psalam kaže: „Ne boj se, ja sam s tobom!“. Drugi psalam kaže: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom!“ Ako dobro pogledamo, taj psalam ne kaže da ne postoji Dolina smrti i ne kaže da se ta dolina smrti neće dogoditi. Nije bitno koji je tvoj strah, nego sa kim si u vjeri. Nije bitno koliko si ti jak, nego koliko je jak tvoj saveznik. Nije bitno što će ti život donijeti i čega se ti bojiš, nego s kim ćeš biti kada se to dogodi. Bitno je da u onome što si se događa, uđeš u odnos sa Bogom. Uzmite strah od samoće – „Ja ću umrijeti ako ne nađem srodnu dušu!“ Isus je ostvario najvažnije djelo u povijesti. Koliko je Isus imao prijatelja? Koliko je ljubavi imao oko sebe? Ništa. Za najvažnije djelo nije bitno jesi li sam. Ako se bojiš bolesti, pogledaj Isusa – ne izgleda na križu zdrav. Čini se da se na njega srušilo sve što se moglo srušiti. Ipak, On čini najvažnije djelo povijesti. Siromaštvo – On za najvažnije djelo u povijesti nije trebao novac. Bojiš se toga da će drugi o tebi proširiti neku laž i da će svi povjerovati u tu laž o tebi? U toj situaciji nećeš nikad biti bliže Bogu nego tada, jer Krist je bio baš u toj situaciji. Ne možeš nikad pasti na zadnje mijesto a da je „zadnjije“ nego Njegovo. Ne možeš nikad biti bolesniji nego što je On bio bolestan. Ne možeš nikad biti siromašniji nego što je On bio siromašan. Ne možeš nikada više razočarati druge nego što je On razočarao druge – jer su očekivali političkog osloboditelja. Što god da ti se u životu dogodi i što god bio tvoj strah to je prilika da budeš s Njim. Da uđeš u odnos s Isusom.
Kada sam rekao Paolu da mu to Bog šalje milost, da djecu svoju može naučiti vjeri, On je tad ustao, zahvalio se i otišao jer nije znao da li je to što sam ja tada njemu rekao nešto veliko i lijepo ili nešto strašno i ružno. Međutim, vratio se nakon nekog vremena. Povjerovao je. Pavao je za godinu dana umro ali taj sprovod je bila pjesma uskrsnuća i njegova djeca su vidjela u ocu takvu vjeru da su i sama danas ljudi vjere. I otac im je dao najvažniju poruku koju im je otac mogao dati: da se u najtežoj situaciji može biti u odnosu sa Isusom Kristom i da on daje snagu – „Ne bojim se, jer je Bog sa mnom“.
Transkribovano/preuzeto sa nagovora koji se može naći na youtube.com/watch?v=iiEvmRUuE-8 sa dopuštenjem autora, patera Jakova Rađe, isusovca iz Zagreba
Photo: prof.dr.med.Robert Semnic
Dodajte komentar