Kalendar potpunih oprosta u Godini milosrđa (1)

U ovom prilogu htjeli bismo istak­nuti važnost otkrivanja dragocjene vri­jednosti oprosta kao predmeta katoličke sakramentologije, što pripada u proble­matiku sakramenta pomirenja ili pokore, kao završetak njegova procesa. Pitanje oprosta u Katoličkoj crkvi doživjelo je kroz povijest razne oblike u primjeni ali i mnoge nejasnoće. Papa Pavao VI. je na zahtjev Drugoga vatikanskog sabora te­meljito reformirao način stjecanja opros­ta apostolskom konstitucijom Indulgen- tiarum doctrina (1967.). Ta izvrsna ob­nova ipak je poprilično zanemarena u pastoralnoj praksi. S najavom Jubilarne godine 2000., sv. Ivana Pavao II. budi no­vo zanimanje za oproste. Željeli bismo, stoga, teološki osvijetliti i pastoralno uputiti u praksu oprosta i to ne samo u vidu ove Jubilarne godine Božanskog milosrđa, nego i u cjelovitom svagda­njem kršćanskom životu. Na taj način ukazujemo na veličinu Božjeg milosrđa koje se očituje u daru oprosta od vreme­nite kazne za grijeh.

Pošto je tematika iznimno opširna, ne možemo ulaziti u mnoštvo detalja, možda bismo to mogli ostvariti pojedi­nim predavanjima, tribinama ili susre­tima na našim župama. Donosimo nauk Katoličke crkve te pastoralne upute iz naznačene konstitucije Indulgentiarum doctrina.

Crkveni nauk o oprostima

Osim Svetih vrata, tradicionalna su jubilejska obilježja hodočašća i oprost. Iz riznice duhovnih dobara Crkve u Jubi­leju posebno mjesto ima oprost koji se odnosi na vremenitu kaznu. Budući da je u Jubileju riječ o nastojanju oko sve­tosti i čistoće duše, na tome je putu od velike koristi dar oprosta što ga Crkva, snagom koju joj je dao Krist, pruža svima koji ispune tražene uvjete.

Svaki teški grijeh ima dvostruku posljedicu: raskida naše zajedništvo s Bogom i lišava nas vječnog života. Op- roštenje od vječne kazne ostvaruje se oprostom od krivnje i obnovom zajedniš­tva s Bogom po sakramentu ispovijedi. Pored vječne kazne postoji i ona koju na­zivamo vremenitom kaznom od koje se vjernik treba očistiti bilo na zemlji bilo poslije smrti u stanju nazvanom čistiliš- tem. Oprost je dakle otpuštenje vreme­nite kazne za grijehe kojih je krivnja već otpuštena po sakramentu ispovijedi. Na­
glasimo kako ove dvije kazne nisu Božja osveta, već posljedica same naravi gri­jeha.

Oprost se dobiva po Crkvi koja se snagom vlasti „vezivanja i odrješivanja“ koju je primila od Isusa Krista, zauzima za kršćanina otvarajući mu riznicu zas­luga Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Crkva time želi ne samo doći u pomoć kršćaninu, već ga potaknuti na djela pobožnosti, pokore i ljubavi.

Kako bi netko bio u stanju dobiti oprost, mora biti kršten, neizopćen i u stanju milosti nakon što je ispunio pro­pisane uvjete za primanje oprosta, te imati iskrenu nakanu steći oprost i izvr­šiti naložena djela.

Oprost može biti djelomičan ili pot­pun. Svaki vjernik može bilo djelomični bilo potpuni oprost dobiti za sebe ili na­mijeniti za pokojne.

Za primanje potpunog oprosta koji se može dobiti jednom u danu nužna/-o je:

1. Sakramentalna ispovijed
2. Euharistijska pričest – na dan kada se želi primiti oprost.
3. Molitva na papinu nakanu – Oče naš, Vjerovanje i pobožan zaziv Blaženoj Djevici Mariji, na dan kada se želi primiti oprost.
4. Izvršiti djelo naznačeno za pot­puni oprost – npr. hodočastiti u kate­dralu ili učiniti djelo duhovnog ili tjeles­nog milosrđa.
5. Isključiti svaku naklonost gri­jehu, makar bio i lak. Oprost je djelomi­čan ako nedostaje potpuno odricanje (5.), a ispunjeni su svi ostali uvjeti. Na­ravno, vrsta stečenog oprosta ostaje tajna poznata samo Bogu.

Oni vjernici koji zbog bolesti ili nekih drugih ozbiljnih razloga ne mogu izaći iz kuće mogu primiti potpuni op­rost, ako – sjedinjeni u duhu i u mislima s vjernicima na dotičnim mjestima, na­ročito onda kada se putem sredstava društvenoga komuniciranja prenose li­turgijska slavlja iz neke jubilejske crkve – izmole Oče naš, Vjerovanje ili neku drugu molitvu, prikazujući svoje trplje­nje i teškoće na nakane koje su za Crkvu posebno važne u Svetoj godini milosrđa.

Kalendar potpunih oprosta

BLAGDAN SV. JURJA, SV. RO KA i SV. TEREZUE AVILSKE – Dne

30. travnja 1755. papa BenediktXIV. odob­rio je oprost na dan svetoga Roka za raz­doblje od sedam godina. Isti taj oprost je papa Pio VI. dopustio za sve vremena. Oprost je papa vezao uz skrušenu svetu ispovijed i pričest. Osim toga pokornik je bio dužan na dan svetoga Roka poho­diti župnu crkvu. Tim papinskim doku­mentom kalački je nadbiskup dobio ov­last da, osim spomenutog dana, po svom nahođenju Subotičanima odredi još dva dana, kad se jednako tako može dobiti potpuni oprost. Tako je kalački nadbis­kup grof Ladislav Kolonić 6. siječnja 1795. godine odredio još spomendan sv. Jurja i sv. Terezije Avilske (15. listopada) kao oprosne dane uz iste uvjete kao i za blagdan svetoga Roka.

DUHOVI – javnim moljenjem/pje- vanjem himna „0 dođi, Stvorče, Duše svet”.

TIJELOVO – molitvom „Klanjam Ti se smjerno”, recitiranom/pjevanom javno u liturgijskome slavlje te svetko­vine.

PRESVETO SRCE ISUSOVO –

činom zadovoljštine Presvetome Srcu Isusovom: „Preslatki Isuse, čija neiz­mjerna ljubav…” javno recitiranim pri­godom te svetkovine.

2. KOLOVOZA: ASIŠKI OPROST – od podneva 1. kolovoza do ponoći na­rednoga dana može se samo jednom (u danu) dobiti potpuni oprost.

• propisano djelo: Pohod župnoj cr­kvi uz recitiranje Očenaša i Vjerovanja.
• uz tražene uvjete: Ispovijed – Pri­čest – Molitva za Papu – odijeljenost od grijeha, čak i lakog.
• u župnim crkvama se uz to [op­rost 2. studenog] može dobiti potpuni oprost još dva puta u godini, tj: – na dan župnoga zaštitnika [patrona] i – 2. kolo­voza kada je Porcijunkula… [ili Asiški oprost].

2. STUDENOG:

• oprost primjenjiv samo za po­kojne!
• od ponoći 1. (Svetkovina Svih sve­tih) do ponoći 2. studenog.
• propisano djelo: pohod župnoj cr­kvi uz moljenje Očenaša i Vjerovanja. Ili se može dobiti kako je napisano niže, od 1. do 8. studenog, prigodom posjeta grob­lju.

Preuzeto: Zvonik

Photo: www.duhovnost.net