Dragi čitatelji, u sklopu vjeronaučnih sureta svake srijede tokom akademske godine, imali smo prigodu ugostiti časnu Nadu Ivaković, dominikanku, iz Subotice. Tom prigodom, časna Nada je za našu stranicu dala intervju, a mladima isto svjedočanstvo ponovila kroz predavanje na satu vjeronauka. Časna Nada se nije bojala otvoreno pred mladima ispričati svoj životni put od odgoja u katoličkoj obitelji, preko školovanja u srednjoj hemijskoj školi u Subotici, ulaska u dominikanski samostan, odlasku u Kanadu i konačno o povrataku u svoj rodni zavičaj.

Udat ću se, odgojiti djecu i kad mi čovik umre otići ću u samostan. Izgleda da je Gospodin čuo samo zadnji dio rečenice!

„Često puta se pitam zašto je Gospodin pored toliko mojih vršnjakinja, koje su bolje i sposobnije, pogledao baš mene i na mene položio svoju ruku?!“ Ustvrdila je na početku večeri naša gošća s. Nada Ivanković, te dodala: „Kad smo u srednjoj školi na župnom vjeronauku imali temu poziva, znam da sam se zafrkavala i rekla da ću se udati, odgojiti djecu i kad mi čovik umre otići u samostan. Izgleda da je Gospodin čuo samo ona zadnji dio rečenice – otići u samostan – i to uzeo ozbiljno, jer od toga dana sam ja sve češće se pitala šta Gospodin traži od mene.“

Jedna obitelj iz Subotice odlučila je ljetne praznike provesti na otoku Korčuli, pozvali su i tada još maturanticu Nadu da pođe sa njima na otok. Iako je Nadu obuzeo strah da pita svoje roditelje, Duh Sveti je učinio svoje i roditelji su svojoj maturantici dali svoj pristanak da na ljeto posjeti svoju tetu u dominikanskom samostanu na tom otoku: „Pri završetku srednje škole sam imala sreću otići u Korčulu, u goste kod tete i već kad sam bila tamo promatrala sam kako se tamo živi i radi. Život redovnica se mi se činio skroz normalan. Tih dana sam intenzivnije molila i tražila da mi Gospodin pokaže što želi od mene.„ Iako nekim ljudima prepoznavanje Bogom danog životnog poziva predstavlja teškoću punu nedoumica, očito da je kod časne Nade to uz jaku molitvenu potporu išlo mnogo lakše i jednostavnije: „Odluka je pala kad sam se vratila kući i napisala molbu da me prime u samostan i 7. X 1987. godine otišla sam u Korčulu.“ Nastavila je intenzivno drugovanje sa Gospodinom svesna svojih ljudskih slabosti, ali i Božje veličine! „Kada sam prekoračila samostanski prag dogovorila sam se sa Gospodinom da me čvrsto drži za ruku i da me ne pušta pa bilo kako bilo. Jer sam bila svjesna da On mene nikad neće izdati nego jedino ja mogu biti ona koja će zatajiti ili iznevjeriti. Više nije bilo predomišljanja i nikada se nisam pokajala.“ Na samom početku napomenula da je odgojena u katoličkoj obitelji, sem toga i u široj obitelji se susretala sa Bogu posvećenim osobama! „U mojoj obitelji sam imala dvije časne sestre: jednu noterdamku i jednu dominikanku. Stric je svećenik…“ ustvrdila je s. Nada.

Samostanski život nije nikakva posebna žrtva ni odricanje!

Jedan od značajnijih redova koji je oblikovao povjest Evrope a tako i ostalih kontinenata je svakako Dominikanski red. Naša gošća je o svom redu rekla sledeće: „Naš red je osnovan prije 800 godina i samo ime nam govori da ga je osnovao sv. Dominik. U ono vrijeme je vladalo veliko krivovjerje, heretici, koje se širilo svijetom. Naš utemeljitelj je vidio da su ljudi željeli upoznati pravu vjeru ali da im nema ko poučiti i zato se odlučio da osnuje siromašnu braću koji će ići prositi da prežive ali će ljudima približiti Boga. Zato se dominikanski red zove: red propovjednika! Sv. Dominik je osnovao prvu žensku granu kako bi sestre svojim molitvama podržavale braću u njihovom poučavanju. Moto dominikanskog reda VERITAS ili ISTINA znači da smo dužni upoznati ISTINU i po toj ISTINI živjeti i druge poučavati o ISTINI. Za sv. Dominika i za sve nas jedina i prava istina je Bog. Znači dužni smo upoznati Boga, živjeti za Boga i drugima Boga velikodušno darivati.“

Život bez križeva nije život, to je samo životarenje.

Veliki papa Benedikt XVI mlede naziva „zdravom provokacijom“, pri tome misleći da su upravo stariji naraštaji u bogatstvu svoga iskustva odgovorni dati smjernice i put mladima. Iz svog bogatog iskustva naša gošća se obraća mladima: „Da bismo bili sretni u bilo kojem zvanju moramo biti spremni odreći se sebe i svoga JA, dati se drugima i živjeti za druge. Trebamo u životu znati prihvatiti svoj križ, zagrliti ga i moliti Gospodina da nam pomogne. Jer tako mi nastavljamo Isusovo otkupiteljsko djelo. Koja korist: doktorati, bogatstvo, karijera ako se ona čuva za sebe? Bogataš koji skriva i čuva svoje bogatstvo je najveći siromah i nesretan je. Mi smo dužni surađivati s Gospodinom u spašavanju svijeta!“ Nije li upravo molitva ona karika koja sve ostale karike spaja, a mi za nju često nemamo ili ne želimo imati vremena? Nije li upravo molitva temelj svake suradnje sa Gospodinom, one suradnje o kojoj nam govori s. Nada?

Kada se jednu osobu uzdigne na čast oltara, Crkva joj time dodjeljuje „odlikovanje“ za izvanredan život, za ovozemaljsku blizinu tog pojedinca sa Gospodino,m prvenstveno kroz molitvu, a tako i kroz životna djela. Sem toga, Crkva nam te svece i svetice postavlja za primjer i potiče nas da učimo od njih. Dominikanka Nada to potvrđuje: „Pogledajte život bilo kojeg sveca. Zašto su Oni sveti?! Recimo naša bl. Ozana koja se dala zazidati u malu sobicu, prosta pastirica je postala savjetnica cijelom Kotoru i okolici, spasila je Kotor od Turaka samo zato što se je žrtvovala i što je bila u stalnom kontaktu sa Bogom. Akumulator u našem svakodnevnom životu je molitva i što češći kontakt sa Gospodinom. Zato je jako važno početi svoj dan sa Gospodinom i tokom dana surađivati sa Njim blagoslivljati Ga kako bi mu na kraju dana zahvalili za sve. Molitva je blagoslov u životu i bez nje nema ustrajnosti. Sa Gospodinom je sve moguće!“ Crkva nikada nije brojala toliko svetih muževa i žena kao danas, mi smo ti koji možemo odlučiti želimo ih li slijediti! Među njima ima sigurno nama sličnih i koji nas mogu podučavati putu spasenja. Od nas zavisi hoćemo li odgovoriti na Gospodinov poziv preko svetaca.

Dragi mladi…

Pre nego što smo svi okupljeni požurili ka palačinkama koje nam je pripremo vlč. Siniša, časna Nada je malde ohrabrila i pre večere im poručila: „Prihvatite svoj život i svakodnevne križeve i zagrlite ih. Molite Gospodina da ih nosi s Vama. Budite velikodušni u davanju sebe Gospodinu i drugima. Bilo koje zvanje će biti ispunjeno ako se budete velikodušno davali jer tu je ključ sreće i zadovoljstva. Neka Vas Bog prati svojim blagoslovom!“

U ime svih maldih i u ime naše redakcije svjetlo-vjere.com želimo se zahvaliti časnoj na izdvojenom vremenu, na otvorenosti i iskrenosti prema okupljenima. Hvala joj!

Foto album susreta: http://ehub48.webhostinghub.com/~svjetl5/v2015/nase-galerije/vjeronauk-28-10-2015-gost-predavac-s-nada-ivankovic/

Tekst: Nikola Knezi