Blaženi Henrik Suzo

   Blaženi Henrik Suzo se rodio 21. ožujka 1295. u Überlingenu blizu Konstanza  iz plemićke obitelji Berg.  Ali umjesto prezimena svojega gruboga oca koristio je prezime svoje pobožne majke Suzo.  Sa 13 godina stupa u dominikanski samostan. Nakon gorljivog novicijata proživo je oko pet godina u mlakosti.

   Zatim je od svoje dvadesete pa do četrdesete godine proveo u oštroj pokori.  Od godine 1324. do 1327. nalazi se u Kölnu na visokoj školi, gdje mu je bio učitelj poznati učitelj Eckhard. Po povratku u Konstanz posvetio se propovjedanju pa nastupa od Švicarske do Nizozemske. Jednom zgodom je Blaženi Henrik propovjedao o Svetoj Misi te je govorio o vladanju i proživljavanju pobožnosti zavrijeme Pretvorbe.

   Kao najljepši primjer govorio je uspomenu na svoju dobru majku i njezinoj pobožnosti kod Pretvorbe. Evo tog primjera: Henrikov otac bio je grub, slab kršćanin. Ali majka je bila duboko pobožna kršćanka. Svaki dan je dolazila na Svetu Misu, i vrlo često na Svetu Pričest.  Mali Henrik je često puta pratio majku na Misu. I često puta bi se dogodilo da majka za vrijeme Pretvorbe zaplače. Djetetu je to bilo čudno. Jednog dana zapita majku: „Mama, mora li se plakati za vrijeme Pretvorbe?” – „Ti ne moraš, sine!”– rekla je majka.

   „A moraš li ti, mama?” – nastavi mališan s pitanjem. Sveta majka dala je ovaj odgovor: „Sine, svaka Pretvorba je Veliki Petak. Moja duša tada vidi Spasitelja kako biva položen na Križ, kako Mu probijaju ruke i noge, kako umire.  Ja u duhu gledam svoga Boga, kako svaki put u svetoj Pretvorbi obnavlja svoju smrt. Zato, eto, prolijevam suze.”  Godine su prolazile. Mali Henrik postao je učeni dominikanac koji je na vrhuncu svoje slave i učenosti 1350. napisao „Knjigu vječne mudrosti.”

   I u toj knjizi je napisao ovo o svojoj majci: „Taj odgovor, da je svaka Pretvorba – Veliki Petak – odgovor je jedne priproste žene.  Pa ipak nešto toliko duboko i toliko lijepo krije se u njemu, da to nijedan učenjak ne bi mogao dublje i lijepše izreći.” Blaženi Henrik je bio velik štovatelj Blažene Djevice Marije. Pred smrt je bio prior dominikanaca u Ulmu. Tamo je umro 25. siječnja 1366.  U popis Blaženika upisao ga je Papa Grgur XVI. godine 1831.