Kao što naše misli oblikuju naš govor, tako naš govor oblikuje naše razmišljanje i sadržaj naših rasprava. Neprecizan jezik vodi pomutnji u razmišljanju što ponekad vodi nesretnim ishodima – rekao je u subotu (10. listopada) philadelphijski nadbiskup, Charles Chaput, u svojem izlaganju u sinodskoj dvorani, koje je u cijelosti objavio National Catholic Register.
Često čujemo da Crkva treba biti „uključiva“. Ako time mislimo da treba biti strpljiva i ponizna, milosrdna i prihvaćati ljude, onda ćemo se s time svi složiti. Ali jako je teško uključiti one koji ne žele biti uključeni ili pak inzistiraju da ih se uključi pod njihovim uvjetima – primijetio je nadbiskup i pojasnio:
Mogu pozvati nekog u svoj dom i mogu kuću urediti tako da izražava što veću dobrodošlicu i toplinu. Ali osoba pred vratima svejedno mora odlučiti i ući. Ako preuredim svoju kuću po nacrtu posjetitelja ili stranca, moja će obitelj snositi troškove i moj dom više neće biti njihov dom. Pouka je jednostavna. Trebamo izražavati dobrodošlicu i pružati utočište svima koji iskreno traže Boga. Ali moramo ostati Crkva koja je predana Božjoj riječi, vjerna mudrosti kršćanske predaje i koja naviješta istinu Isusa Krista.
Kao drugi primjer, mons. Chaput je naveo izraz „jedinstvo u različitosti“. Crkva je „katolička“ ili univerzalna – rekao je – i trebamo poštovati mnoge razlike u osobnostima i kulturama koje postoje među vjernicima. Međutim, živimo u vremenu velikih globalnih promjena, nejasnoća i nemira. Naša je najhitnija potreba jedinstvo, a jedna od najvećih opasnosti je rascjepljivanje.
Trebamo biti vrlo oprezni oko prepuštanja važnih disciplinarnih i doktrinarnih pitanja nacionalnim ili regionalnim biskupskim konferencijama, osobito kad pritisak na takvo djelovanje prati duh samo-isticanja i otpora – kazao je philadelphijski nadbiskup, preporučujući da se u nadolazećim danima Sinode na umu ima važnost jedinstva, onoga što to jedinstvo zahtijeva i što nejedinstvo po važnim pitanjima implicira.
Dodajte komentar