Putovanje kroz katolički svijet u vrijeme argentinskoga Pape, između „progresista“ zabrinutih zbog novih pogleda na obitelj i oduševljenih „konzervativaca“, očituje kako je Sveti Otac svima pobrkao račune, smatra Massimo Introvigne, poznati i vrlo priznati talijanski sociolog.
Ma koji Papa „marksist ili komunist“, kojega vole samo „progresisti“, katolici i nekatolici? Besmislene su to definicije, isto kao što je neutemeljena teorija da papu Bergoglia ne podnose konzervativni vjernici. Ovaj se pontifikat ne može ocjenjivati sociološko-političkim kategorijama „desni-lijevi“, jer ih je sasvim iskorijenio – tvrdi Massimo Introvigne, sociolog i pisac, utemeljitelj i ravnatelj Centra za proučavanje novih religija (Cesnzur), predsjednik odborâ ‘Da obitelji’, a kojeg u katoličkoj Italiji i Europi mnogi smatraju konzervativcem, dakle mogućim oporbenjakom papi Bergoglio-u.
Više se ne može govoriti o naprednjacima i konzervativcima – tvrdi Introvigne. Ako promatramo stanje rastavljenih koji su sklopili novi brak, onda bi kardinala Reinharda Marxa trebalo svrstati među progresiste a kardinala Gerharda Ludwiga Müllera u konzervativce. Ali ako promatramo što se u vrijeme pontifikata Benedikta XVI. događalo, a što se i danas događa, – razvidno je da Marx u svojoj knjizi, ‘Kapital’, brani zapadne tržišne sustave, zbog čega su ga žestoko napadali progresisti, dok je Müller u svim svojim knjigama vrlo blizak teologiji oslobođenja, a zato ga kritiziraju konzervativci. Ova dva primjera dokazuju koliko su te podjele usiljene i često pristrane, tim više u vrijeme pape Franje koji je „sasvim pomrsio račune“.
Na koji način? S okosnicom svoga pontifikata: borbom protiv „gospodarstva koje ubija“; odnosno „sustava prevlasti u kojem nekoliko jakih globaliziranih moćnika pokušava nametnuti svima svoje ideje“. Papa to naziva „ideološkim kolonizacijama“. Sveti Otac poziva u borbu protiv „spomenutih jakih sila“ – pojašnjava Introvigne – koje se služe gospodarskim i ideološkim kolonizacijama, odnosno napadom na život i obitelj; to su uvijek isti lobiji. U Sjedinjenim Državama Papa je „kritizirao konzervativce, dakle većinu američkih biskupa, jer svoju pozornost usredotočuju samo na pobačaj i homoseksulnost“, ali ne stoga jer tu borbu smatra pogrješnom, nego stoga jer ona ne uključuje i borbu protiv ideoloških kolonizacija, odnosno borbu protiv gospodarske kolonizacije i sustava globalne prevlasti.
Kada se pak u Rimu i u La Pazu susreo s pučkim pokretima rekao je: „Opravdano je vaše kritiziranje financijskih nepravdi, ali budite pozorni jer napadi na život i obitelj dolaze iz isti sredina“. Papa Franjo dakle odstranjuje i „desničare“ koji bi se bavili samo rodnom teorijom i pobačajem, i ljevičare koji samo vide društvene nejednakosti. On smatra da se borba treba istodobno voditi protiv rodne teorije, pobačaja i društvenih nejednakosti – istaknuo je profesor Introvigne.
Pučko odobravanje Papina djelovanja također otklanja podjelu na desničare i ljevičare. Osvrćući se na Papinu popularnost, Introvigne tvrdi da propitivanje javnoga mnijenja, koje i on povremeno obavlja, očituje transverzalnost pučkog odobravanje, prisutno je u svim društvenim okvirima. Naravno, ne postoji jednodušnost, ali je i u tom slučaju razvidno kako su kategorije „desno-lijevo“ sasvim prevladane – zaključio je Introvigne.
Izvor: radovatican.va
Foto: croportal.ba
Dodajte komentar