Rođena je 1560. u Tartanedu (Španjolska). Obukla je karmelski habit 1577. u Toledu, te je položila prve svoje zavjete sljedeće godine. Cijeli je život posvetila služenju Bogu baš u tom samostanu, osim kratkog perioda 1585. kada je pomagala osnutku u Cuervi. Umrla je u Toledu 13. rujna 1640. Sveta je Terezija od Isusa imala vrlo visoko mišljenje o njoj. Bila je velika kontemplativka, intenzivno posvećena Gospodinu i često je nalazila inspiraciju u liturgiji.
Njezin otac je umro kad je bila vrlo mlada, te su se o njoj najviše brinuli njena baka i djed i tu je primila svoju prvu „duhovnu formaciju“. Pod vodstvom isusovca A. de Castra odlučila je ući u Karmel. Poslao ju je u samostan u Toledo, gdje ju je primila sveta Terezija uz pismo koje glasi: „Šaljem je k vama s mirazom od 5000 škuda. Ali uvjeravam vas da bih dao i još toliko za nju, nemojte na nju gledati kao i na druge, jer se nadam u Boga da će ona biti čudo.“
Bila je vrlo boležljiva i puno je vremena provodila bolesna u krevetu, a sv. Terezija je jednom izjavila da bi željela da ona bude uvijek u njenom samostanu pa makar ležala u krevetu cijeli život. Ali bez obzira na fizičke i psihičke patnje koje je morala nositi, ona je izvrsno živjela svoj život karmelićanke. Bila je draga svetoj Tereziji koja je uvijek pokazivala prema njoj posebne znakove ljubavi i brinula se za nju majčinskom brigom. Terezija ju je često pitala i za savjet, čak i na području mistike i jednom joj je rekla: „To mora da je tako kako ti kažeš moja letradillo (mali teolog).“
Bila je i magistra novakinja i nekoliko puta priorica, te je nastojala voditi sve sestre po primjeru i učenju sv. Terezije. Bila je jednostavna i iskrena, i vrlo draga Gospodinu koji je izlio svoje darove i milosti kontemplacije na nju. U njezinim pismima nalazimo izrazitu pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovom, iz kojeg je, dok je razmatrala, nekoliko puta vidjela bujicu milosti koja teče prema njoj. Osobito je štovala Presveti oltarski sakramenat i Presvetu Krv Isusovu. Isto tako osobitu pobožnost je imala prema Djetetu Isusu – kojeg je nazivala „doktor za bolest ljubavi“ – i prema Presvetoj Djevici Mariji, osobito u otajstvu njenog uznesenja.
Sveta Terezija je jednom rekla za nju: „Marija od Isusa neće samo biti sveta, nego ona već jest sveta.“ Otac Gracijan piše o njoj: „redovnica vrlo draga Majci Tereziji, jer, uz to što je već sveta od svojeg djetinjstva i što ima velike i herojske vrline, jednom prilikom, kad je pitala Gospodina da joj da osjeća i fizički Njegovu muku, primila je trnovu krunu na glavu od Otkupitelja, koji joj se pokazao. Ovo je bilo tako bolno da ju nikad nije napustilo. Pravo je čudo što može s tim živjeti i obavljati dužnosti u Redu. Nakon toga naš Gospodin ju je ispunio stalnom željom da trpi za njega u sjećanje na Njegovu muku i dao joj je oštre bolove u nogama, rukama i boku. Poznajem ovu redovnicu vrlo dobro. Njezino ima je Marija od Isusa, bila je priorica u Toledu i mogao bih nabrojiti još mnogo predivnih stvari o njoj.“
Izvor: karmel.hr
Dodajte komentar