I današnje bogoslužje donosi Kristove riječi koje su u isto vrijeme poučne ali i zbunjujuće. Za njegova posljednjeg uspona prema Jeruzalemu, netko ga pita: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?” A Isus odgovara: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći” (Lk 13,23-24). Što označuju ova “uska vrata”? Zašto mnogi ne uspijevaju ući? Je li riječ o nekom prolazu pridržanom samo nekolicini izabranih? Zapravo, ovaj način razmišljanja Isusovih sugovornika još uvijek je aktualan: uvijek ovdje vreba napast da se prakticiranje vjere protumači kao izvor povlastica i sigurnosti. U stvarnosti, Kristova poruka usmjerena je upravo suprotno: svi mogu ući u život, ali za sve su vrata “uska.” Nema povlaštenih. Prelazak u vječni život otvoren je svima, no “uzak” je jer je zahtjevan, iziskuje napor, odricanje, mrtvenje vlastitoga egoizma.
Evanđelje nas, kao i proteklih nedjelja, ponovno poziva da promišljamo o budućnosti koja nas očekuje i na koju se moramo pripraviti za vrijeme ovog našeg hodočašća na zemlji. Spasenje što ga je Isus izvršio svojom smrću i uskrsnućem, sveopće je. On je jedini Otkupitelj i poziva sve na gozbu besmrtnoga života. No pod jednim jedinim uvjetom i jednakim za sve: valja uložiti napor da ga se slijedi i oponaša, uzimajući na se svoj križ i posvećujući svoj život služenju braći, kao što je to i on učinio. Ovaj je uvijet za ulazak u nebeski život, dakle, jedinstven i općenit. O posljednjem danu – podsjeća dalje Isusu u Evanđelju – nećemo biti suđeni na temelju nekih zamišljenih povlastica, nego prema svojim djelima. “Zlotvori” će se naći isključeni, dok će biti prihvaćeni svi oni koji budu činili dobro i tražili pravdu, pa i pod cijenu raznih žrtvi. Neće stoga biti dovoljno izjaviti da smo „prijatelji” Kristovi, hvaleći se lažnim zaslugama: “Mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!” (Lk 13,26). Pravo prijateljstvo s Isusom izriče se načinom života: izriče se dobrotom srca, poniznošću, krotkošću i milosrđem, ljubavlju prema pravdi i istini, iskrenom zauzetošću za mir i pomirenje. Ovo je, mogli bismo reći, “osobna iskaznica” koja nas određuje kao njegove prave “prijatelje”; to je “putovnica” koja će nam omogućiti da uđemo u život vječni.
Draga braćo i sestre, želimo li i mi proći na uska vrata, moramo nastojati da budemo maleni, to jest ponizna srca poput Isusa. Poput Marije, njegove i naše Majke. Ona je prva, nakon svoga Sina, prošla putem križa te je uzeta u nebesku slavu, kao što smo se spomenuli prije nekoliko dana. Kršćanski je narod zaziva kao Vrata nebeska (Ianua Caeli). Zamolimo je da nas vodi u našim svakodnevnim odlukama, putem koji vodi do “nebeskih vrata.”
Izvor: vatican.va
Foto: difenderelafede.freeforumzone.com
Dodajte komentar