Svima je dobro poznato kako u raspravama i sporovima bolje prođe onaj tko ima posljednju riječ. Posljednja riječ je i znak nadmoći i vještina otpora, kao i dokazivanja da je postojao dokaz više od suprotne strane koji je prevagnuo i odnio pobjedu. Posljednja riječ usmjerava prema donošenju konačne presude, to jest pravorijeka, utemeljenoga na snazi argumenta.
Sve to vrijedilo je i za čovjeka koji je s mjesta prosuditelja, došao pod osudu. Stvoren posljednjom riječju stvaranja, dopustio je da nad njim zadnju riječ u raspravi ima smrt. On koji je svemu bio nadređen, podložio se grijehu, čime je ostao bez snažnog dokaza i pouzdane obrane. Umjesto da bude snažan u Bogu, oslabio je sama sebe do mjere da nije mogao braniti svoju poziciju. Umjesto da čuva Bogom utkanu riječ u svoje biće, izgubio je pravo na tu prvu i posljednju riječ stvaranja. Umjesto da bude sudac, počeo se sporiti, te je u svim sporovima gubio pravo na posljednju riječ obrane. Sve što bi rekao, padalo je u vodu jer nije bilo snage života u njegovim riječima. Smrt je to bez imalo milosrđa pokopavala svojim čvrstim stiskom, te nije imao pomoći niotkuda.
No Krist je svojom pobjedom nad smrću u kalvarijskom grobu obznanio ljudskome rodu posljednju riječ za koju nisu znali. Riječ života je bila najsnažniji i nepobjedivi dokaz protiv smrti, pravi lijek i najbolje pravorijek. Stoga je njegov uskrsni život stajao nasuprot svih nepravednih pravorijeka i osuda izgovorenih na Veliki petak. Njegov uskrsnu život je bio jači od svih podmetanja i spletki, svih lažnih optužbi glavara i starješina, svih Pilata i njihovih nepravednih osuda. Ustavši od mrtvih pokazao je da mrtvaci nemaju glavnu riječ u životu ljudi, premda im ljudi dopuste da si uzmu pravo na nju. Jer mrtvaci poput glavara i starješina, razjarene mase i ustrašenih Pilata ne mogu imati posljednju riječ, jer njihova riječ nije utemeljena u Bogu i u njegovoj istini i ljubavi.
U Kristovom grobu smrt je izgubila snagu glasa i pravo na pravorijek nad čovjekom i njegovom sudbinom. Štoviše, izgubilo je pravo glasa i odlučivanja o njegovoj vječnoj sreći i spasenju. Jedino i isključivo pravo na to dobio je onaj koji je napokon izgovorio pravu riječ koju nije mogao zagušiti grobni muk. A jedini koji je imao snagu nadjačati grobni muk bio je uskrsli Krist Gospodin koji nije dopustio da se njegova sudbina zapečati grobnim kamenom, već ga je on otvorio svojom snagom digao i uklonio s otvora groba. Upravo to je ona činjenica koju su utvrdili dvojica apostola trčeći na grob Gospodinov u uskrsno jutro. Otkrili su da smrt nije imala posljednju riječ, već da je Gospodin izgovorio posljednju riječ – riječ života. Smrt je nad njim pokušala izgovoriti pravorijek osude i kazne, ali je on izgovorio pravorijek osudivši smrt i uništivši je jednom zauvijek svojim životom.
A sve što je učinio za sebe i u svome ljudskom tijelu, Gospodin je učinio poradi nas i našega spasenja. On je sišao u tamu groba kako bi dokinuo smrt koja je nas držala zatočenicima u tom istom grobu. Prihvatio je osudu na križ i umiranje kako bi u grobu izrekao osudu nad smrću i nas oslobodio na život. Podložio se nepravednom ljudskom pravorijeku kako bi nas nepravedne iz tame izveo na svjetlo svoje pravde koja nas oslobađa osude, jer je on podnio patnju i muku kao zadovoljštinu za naše grijehe. Stoga je ovo vrijeme ponosa na njegov pravorijek izgovoren uskrsnom pobjedom, kad je jednom za svagda ušutkao smrt, a nama podario milost oslobođenja. Budimo stoga dionici njegove pobjede i njegova pravorijeka nad starim neprijateljem, tužiteljem i osuditeljem ljudskoga roda. U slobodi duha slavimo dan svoga oslobođenja i odvažnom nosimo u sebi riječ života kojom osuđujemo grijeh i smrt, a slavimo njega koji nam je svojim uskrsnućem dao moć života vječnoga. Vršimo ponosno i dostojanstveno svoje poslanje koje nam odzvanja iz Petrovih riječi zapisanih u današnjem odlomku iz Djelima apostolskim: On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Propovijedajmo stoga i svjedočimo da je naš Gospodin izrekao pravorijek nad živima i mrtvima, a mi živimo ne više kao mrtvaci, već kao oni koji su oživljeni životom Krista uskrsloga, na vječno spasenje svoje i svih kojima navijestimo uskrsli život kao posljednju riječ i jedini valjani pravorijek ljudskoga života.
Piše: Dr. Ivan Bodrožić (Svećenik i profesor patrologije na KBF-u u Zagrebu i urednik stranice patrologija.com)
Izvor: patrologija.com
Dodajte komentar