O Sinodi o obitelji, o Jubileju milosrđa i o izbjeglicama, koji u Europi traže bolju budućnost, naš je novinar razgovarao s nadbiskupom Manile, sinodskim ocem i opunomoćenim predsjednikom Sinode, kardinalom Tagleom, predsjednikom Međunarodnoga caritasa.

Zahvaljujem Međunarodnom i Grčkom caritasu na prigodi da odem na granicu. Išao sam kao predsjednik Međunarodnog caritasa a ne kao sinodski otac. U izbjegličkom sam kampu vidio patnju i bijedu obitelji. Ljudi nemaju ništa, ostala im je najdragocjenija stvar: obitelj, djeca i mladi. U bijedi izbjegličkog kampa, ostala je ljubav s patnjom i poniženjem. Vidio sam djecu umornu i željnu sna, koja na ramenima očeva i majki nalaze utjehu – istaknuo je kardinal Tagle.

Na primjedbu da obavijesna sredstva govore samo o nekim vidicima „ranjene obitelji“, rekao je kako se ne treba zanemarivati teret obiteljskih rana, kao što su rastava braka, odvojeni život, i obiteljski sukobi. Mi, sinodski oci, poglavito iz Trećega svijeta i Bliskoga istoka, te Afrike, Azije, djelomice i Europe, svjesni smo da je obitelj u svakom društvu mikrokozmos i utoliko odraz društvenoga, kulturalnog i gospodarskoga stanja. Kod nas na Filipinima, u Aziji i Africi, sinodski oci uvijek govore o tim obiteljskim ranama – primijetio je kardinal.

Na podsjećanje da papa Franjo potiče biskupe da uvijek suosjećaju s Božjim narodom, kardinal je istaknuo važnost osobnoga susreta. Osobni susret nije samo fizička prisutnost, nego i promatranje stvarnosti očima vjere i očima Dobroga Samaritanca, Isusa Pastira. To su bratske oči koje s drugima dijele radost, patnje, snove i potištenost. To je ono što je sveti Pavao rekao: „Postao sam svima sve“. Kad se Božji puk raduje, onda se s njim raduje i pastirovo srce. Posebnu pozornost valja posvetiti ranjenim obiteljima da im se donese Boga koji ljubi sve a ne samo dostojne: a tko je dostojan njegove ljubavi? – upitao je kardinal.

Na upit o odnosu između milosrđa i istine, rekao je da u Bogu nema razlike između milosrđa, pravde i suosjećanja. Mi pak smrtni ljudi, zbog svoje ograničenosti…, razlikujemo te stvarnosti, ali moramo biti svjesni da milosrđe i pravednost nisu oprečni u očima vjere i u Bogu. Meni je kao pastiru i vjerniku potrebno Božje milosrđe i milosrđe drugih osoba. Kada molim: Smiluj mi se Bože, onda molim Boga da mi udijeli pravednost. Istinsku pravednost nalazimo jedino u milosrdnom Bogu – istaknuo je kardinal Tagle.

Na primjedbu kako obavijesna sredstva izvještavaju o sukobljavanju sinodskih otaca, rekao je da već šesti put sudjeluje na Sinodi. Normalno je da na svakoj Sinodi ima različitih gledanja, jer sudionici dolaze iz različitih kultura, tradicija i jezika. To me uopće ne uznemiruje, ali moramo pomno razlučiti je li različitost uzrokom bogaćenja ili podjele; je li prigoda za širenje obzorja, kako bi se u kontekstu ljudskoga življenja, bolje shvatile Isusove riječi – objasnio je kardinal Tagle.

Na upit što će sa Sinode ponijeti na Filipine, rekao je da je siromaštvo i nezaposlenost veliki izazov za filipinske obitelji i za Crkvu: kako sačuvati obiteljski život u kontekstu gdje izvanjske snage uzrokuju rane? Zauzimanje da se u siromaštvu i trpljenju sačuva vjernost, to je „pastoral nade“. Siromašne nas obitelji uče kako živjeti u nadi. One su sposobne Bogu zahvaljivati za male stvari, u svemu vide milost i Božju prisutnost. Mi, naprotiv, u svemu vidimo samo probleme, nedostaje nam radosti. Siromasi su istinski misionari obiteljske radosti – zaključio je kardinal Tagle.