Danas, na svetkovinu Uznesenja Bogorodice na nebo, slavimo prijelaz iz zemaljskog stanja u nebesko blaženstvo one koja je rodila u tijelu i prihvatila u vjeri Gospodara života. Čašćenje prema Djevici Mariji prisutno je u Crkvi već od samih početaka i već od početka 4. stoljeća javljaju se marijanski blagdani: u nekima se veliča Djevičina uloga u povijesti spasenja, u drugima se pak slave glavni trenuci njezina zemaljskog života. Značenje današnjeg blagdana sadržano je u zaključnim riječima dogmatske definicije, koju je proglasio časni Pio XII. 1. studenoga 1950.: “Marija vazda djevica, Bezgrješna majka Božja, nakon što je okončala svoj zemaljski život, bila je dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu” (Apost. konst. Munificentissimus Deus, AAS 42 [1950.], 770).
Umjetnici svih razdoblja na svojim su slikama i kipovima prikazivali svetost Majke Gospodnje urešujući crkve i svetišta. Pjesnici, pisci i glazbenici pridonijeli su čašćenju Djevice himnima i liturgijskim pjesmama. Od Istoka do Zapada onu koja je Sva sveta zaziva se Majkom nebeskom, koja drži Sina Božjega u rukama i pod čijim okriljem nalazi utočite cio ljudski rod, drevnom molitvom: “Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji uvijek oslobodi Djevice slavna i blagoslovljena”.
A u Evanđelju današnje svetkovine, sveti Luka opisuje ispunjenje spasenja po Djevici Mariji. Ona, u čijem se krilu utjelovio Svevišnji, nakon Anđelova navještaja, bez imalo je oklijevanja pohitila rođakinji Elizabeti da joj donese Spasitelja svijeta. I, doista, “čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj dijete u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga”, prepozna Majku Božju u onoj “što povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina” (usp. Lk 1, 45). Dvije žene, koje su iščekivale ispunjenje Božjih obećanja, iskusiše predokus radosti dolaska Božjeg kraljevstva, radosti spasenja.
Draga braćo i sestre, povjerimo se Onoj koja – kao što kaže papa Pavao VI. – pošto je “uznesena u nebo nije prekinula svoje poslanje zagovora i spasenja” (apost. pob. Marialis cultus, 18, AAS 66 [1974], 130). Njoj, predvodnici apostolâ, pomoćnici mučenika, svjetlu svetih, uputimo svoju molitvu, moleći je da nas prati na ovom zemaljskom životu, da nam pomogne vidjeti nebo i da nas okupi jednoga dana kod svojega Sina Isusa.
Izvor: vatican.va
Foto: poschenker.wordpress.com
Dodajte komentar