Mk 10, 17-30
I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.

Za razumijevanje ovog ulomka potrebno je slijediti terminologiju koju evanđelista koristi. Zapisa Marko: „I dok je izlazio na put“ – evo nam prve smjernice – „na put“ – put je mjesto besplodnog sijanja jer sjeme bačeno na zemlju bî odmah pojedeno od strane ptica. Evanđelistova je namjera upozoriti nas da je ulomak usmjeren na neuspješno sijanje odnosno na Riječ koja nije bila prihvaćena.
„dotrči netko, klekne preda nj“ Do sada je Isusu trčao ususret opsjednuti – osoba koju je opsjelo nešto puno jače od nje i zarobilo je – te kleknuo pred Isusa – zatim gubavac – nečista osoba koja se smatrala odbačenom od Boga – i ona je kleknula pred Isusa.
Marko nam želi reći da je ovaj „netko“ u još gorem stanju od opsjednutog i gubavog. Njegova briga – anoniman lik a to znači da je reprezentativni lik u kojem se svatko može pronaći – dakle, taj netko upita Isusa: „što mi je činiti da baštinim život vječni?“
Isus mu odgovara vrlo hladno i oštro – Isus je došao uspostaviti kraljevstvo Božje, alternativno društvo a ne da dadne smjernice za postizanje vječnog života. Unatoč tome, Isus ga upućuje na Boga i zapovijedi ali izostavlja tri koje su se isključivo odnosile na Izrael, tri najvažnije zapovijedi i obveze prema Bogu. On navodi pet zapovijedi i jedan propis a sve se odnose na ponašanje prema drugima.
Nije bilo niti je važno ono što se vjerovalo da je potrebno za život vječni nego je važno kako su se braća ljubila.
Isus mu navodi popis: „Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno!“ – i ovdje Isus navodi jedan propis a ne zapovijed – „Ne otmi!“ Zašto ovaj propis Isus stavlja među zapovijedi te mu time daje istu težinu?
Riječ je o ulomku preuzetom iz knjige Ponovljenog zakona u kojem stoji da se radnici ne varaju, da ih se ne zakine u onome što su zaradili.
Time Isus želi reći da je u temelju svakog bogatstva – a ovaj „netko“ je jako bogat – neka vrsta prevare i otimanja. Isus zatim nadodaje: „Poštuj oca svoga i majku!“
Ovaj lik potvrđuje da ih je sve obdržavao, čak od mladosti. I na to je veoma ponosan, pun sebe, kako to stoji u grčkom izvorniku „Tauta panta“ – puna usta samohvale.
„Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje!“ U doslovnom prijevodu teksta ne radi se o jednoj stvari koja mu nedostaje u smislu – sve si učinio, samo ti još ovo nedostaje. Izraz „Jedno ti nedostaje“ znači „Sve ti nedostaje“. To znači sljedeće: Sve ono obdržavanje zapovijedi i propisa, religioznih obveza a ipak si i dalje zabrinut, nemiran, tjeskoban.
Vidjevši to, Isus, koji ga zavoli, traži od njega da bude sretan, potpuno sretan time što će drugi usrećivati. Ovaj lik je došao k Isusu da bi dobio savjet za svoj duhovni život, da bi imao više. A Isus od njega traži da dadne više: „Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima“ – učini druge sretnima kako bi ti bio sretan – „pa ćeš imati blago na nebu.“ Odnosno u Bogu.
„A onda dođi i idi za mnom.“ A njegova reakcija? „On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.“
Sada bolje razumijemo zašto ga je Marko predstavio kao opsjednutog koji dotrča k Isusu te se baca na koljena kao nečist. On je vjerovao da posjeduje dobra dok su ta dobra u biti njega posjedovala. Egoizam ga je zatvorio komunikaciji s Bogom.
Njegovo stanje je puno gore od onog gubavca kojega je Isus očistio i gore od opsjednutog kojega je Isus oslobodio.
Sada se Isus obraća svojim učenicima te iz svoje zajednice isključuje svaku mogućnost bogatstva jer u njegovu Kraljevstvu nema mjesta za bogate ali ima za gospodu. Što to znači?
Gospodin je onaj koji daje, koji dijeli s drugima; bogat je onaj koji zadržava za sebe.
Nadalje, Isus pojašnjava kako je teško onome koji posjeduje bogatstvo ući u kraljevstvo Božje. Nad tom se Isusovom izjavom učenici zapanjiše te se upitaše: „Pa tko se onda može spasiti?“ Ne radi se o vječnom spasu jer glagol u izvorniku znači „preživjeti, pobjeći od opasnosti“
Isus im odgovori: „Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu!“ Ljudi smatraju da se sigurnost nalazi u nagomilavanju dobara. Za Isusa, sigurnost, sreća se nalazi u dijeljenju s drugima. Na to Petar reagira: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.“ Isus mu odgovara nabrojavši mu sedam zapreka ili smetnji koji, ukoliko se Isusa želi slijediti i postići puninu sreće, moraju biti eliminirani: „nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko“ – broj sto označava blagoslov – „stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.“
Život vječni koji će se baštiniti nije posljedica vlastitih napora nego Božji dar.
I imamo posljednji redak kojega ne nalazimo u liturgijskom čitanju a koji je veoma bitan: „A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi“.
Isus je susreo jednoga kojega je društvo smatralo prvim. Isus ga poziva da bude posljednji kako bi se ti posljednji osjetili prvim.

piše: komentar evanđelja Alberto Maggi