Braćo i sestre, dragi vjernici!
Današnja liturgijska čitanja polako nas uvode u dane koji su pred nama, dane Gospodinovog ulaska u Jeruzalem, dane njegove muke, smrti i uskrsnuća. Vidite, današnja čitanja toliko ohrabruju nas vjernike, da možemo zaista vidjeti koliko je naš Bog dobar, koliko je velik, koliko je jak.
Čovjek ima bezbrojna pitanja o svojemu smislu, svojem postojanju, o grešnosti, grijehu, pogreškama koje za života učini, padovi i sve ono što nas u životu, na neki način, odvraća od našega Boga. Oca, koji nas je stvorio. Vječno pitanje, tog malenog čovjeka, a opet tako velikog, jeste: Zašto Bože grijeh? Zašto nas taj grijeh toliko opterećuje? Borimo se protiv njega, ali tako brzo padamo. Bože zašto? I vidimo, da nam prorok Izajia u prvom čitanju govori jednu misao, tako veliku: „Ne spominjite se onog što se zbilo, nit mislite na ono što je prošlo.“ O, kako Izajia govori utješnu misao! Zamislite! Nemojte misliti na grijeh koji se zbio, na pad, na pogrešku – čovječe, glavu gore, punim elanom naprijed, u život. Život koji vodi prema Ocu. I ono što Izajia govori, ponavlja apostol Pavao: „što je za mnom zaboravljam, za onim što je preda mnom prežem, k cilju hitim.“ Vidimo da i Izajia i Pavao govore da ne trebamo ostati zarobljeni grijehom. Odnosno, da o grijehu ne razmišljamo više nakon ispovijedi. Da ne trebamo stalno se vraćati na one pogreške koje su bile. Obratimo pažnju na ono što smo danas čuli od Izajie i apostola Pavla: nema onoga što je iza nas! To više ne postoji! Ni grijeh koji je učinjen, ni pogreška koja je napravljena. S toga, odlučimo danas da nećemo više razmišljati o onome što je iza nas, nego uvijek o sadašnjem trenutku, osobito kada govorimo o svetoj ispovijedi. Osobito nas danas hrabri Gospodin Isus! Jako veliki primjer njegovog i Očevog milosrđa. Žena zatečena u preljubu, učinila je nešto najgore što se može učiniti u onom vremenu. Kazna za njen grijeh jeste – smrt. I Gospodin, u svemu tome, nju ne osuđuje. Pruža joj novu šansu za njen život. Ne pita je kako je do sada živjela. Ne postavlja uvjete. Rečenica koja neka nam bude u mislima ovih dana jeste: „Ni ja te ne osuđujem.“ Isus nas ne osuđuje. Nikoga od nas ovdje danas. On nas voli u pruža novu šansu za naše živote. Bilo da je pogreška, grijeh, napravljena sada, jučer, prije deset godina. Oprašta nam grijeh. Međutim, moramo pročitati i drugi dio Isusove rečenice: „Idi i od sada nemoj više griješiti.“ Moramo reći da nas Isus poziva da radimo da se taj grijeh više ne ponovi. Kakav god da je grijeh u pitanju. Jako je važno da ovu rečenicu razumijemo na ispravan način. Da to svakako ne znači da više nikada u svome kršćanskom životu, ne možemo učiniti grijeh. To znači, da se trebamo boriti protiv grijeha, raditi na sebi, na svojem duhovnom životu, vjerničkom životu. Mijenjati navike, mijenjati način govora, ponašanja, ono loše mijenjati na dobro i u svemu tome Gospodin će dati snagu i jakost. Ti nas Gospodine mijenjaj, jer mi smo suviše slabi da možemo to sami učiniti. Amen.
Piše: Siniša Tumbas Loketić
Photo: The Passion of the Christ
Dodajte komentar