Sv. Josip, 2017.

Draga braćo i sestre, dragi štovatelji svetoga Josipa!

Nijedno zemaljsko vrijeme, nije bilo prožeto samo blagostanjem, izobiljem i radošću. Svako vrijeme u kojem je čovjek živio, nosilo je sa sobom određene poteškoće, probleme, nemogućnosti, razočaranja, i još mnogo drugih životnih situacija, gdje se od čovjeka očekivalo da se snađe i ne popusti tome vremenu. Prošlost nije samo nešto zlo, nešto negativno, sadašnjost je onakva kakvu je mi samo stvaramo, a budućnost je prožeta Božjom Providnošću. Lik Josipa, našao se u jednom vremenu ljudske povijesti, koje je imalo svoje zakone, znalo se što je dozvoljeno, a što ne. Za loše potez slijedila je kazna kamenovanjem. Marija, koja je doživljava sve više Božjega iznenađenja, nalazi se u jednoj situaciji koju i ne može tako lako objasniti. Ostaje trudna po Duhu Svetom. Za ono vrijeme, to je bilo apsolutno neshvatljivo, nerazumljivo, za vrijeme njene prošlosti to se iščekivalo, a budućnost je za tim vapila. Međutim, problem se pojavljuje u njihovoj sadašnjosti. Što će reći okolina?! Što će reći ljudi?! Josip, pravedan, zauzima se za Mariju! Čini korak u svojemu životu koji mu toga trena možda i nije toliko potreban, ali nije se uplašio, nije se dao strahu! Braćo i sestre, koliko pozitivnih i dobrih stvari u našem životu smo propustili učiniti jer smo se plašili svoje okoline, jer smo se plašili što će drugi reći? Josip odmah u tim trenutcima pronalazi najbolje rješenje, i uzima Mariju za svoju ženu – iako to nije morao. On, u toj svojoj hrabrosti, zapravo izvršava Božju volju, ono što Bog hoće i želi. Ujedno, evo i maloga ispita savjesti za sve nas u ovom korizmenom vremenu: želimo li mi u svome životu ono što Bog od nas traži? Odazivamo li se njegovim poticajima iako često puta nas ne vode u sigurnost, u udobnost, u fino okruženje našega doma, nego često puta nas izdvaja iz mase i stavlja na „prvu liniju borbe i sukoba“? za mene je upravo to snaga u svetome Josipu i veoma važna lekcija koju možemo danas naučiti. Maknimo se iz naše „uljuljanosti“ vjere, udobnosti vjere. Krenimo hrabro, zajedno sa Bogom, činiti velike stvari. Naravno, uvijek u molitvi osluškujući koja je Božja volja. I ono što je jako važno u našem, današnjem vremenu, nemojmo se obazirati na okolinu, ne zagledajmo se što će drugi reći, hoće li osuditi, hoće li napasti. Josip je o tome razmišljao, i u toj situaciji Bog mu se javlja u snu. Mi u molitvi tražimo ohrabrenje, osluškujmo Božji glas, i ohrabrimo se za djelovanje, jer to je misija svakog kršćanina i svakog vjernika – djelovati u ovome svijetu. Ne dopustimo da nam život prođe u udobnosti i skrivenosti od ovoga svijeta. Bog se Josipu javio u snu da bi mu pomogao, pokazao daljnji put i sačuvao od okoline i drugih ljudi – mi danas možemo MOLITI i poput britanske premijerke Margaret Thatcher reći: “Da sam gledala što ljudi i okolina govore o meni i mojem radu, ništa u životu ne bih postigla“. Amen.

Piše: vlč.Siniša Tumbas Loketić