Rad Biskupske sinode nastavljen je danas popodne, kada je na 15. generalnoj kongregaciji sinodskim ocima predstavljen i predan nacrt završnog dokumenta, o kojem će sljedećega dana raspravljati, a u subotu, nakon ažuriranja dokumenta na temelju primjedbi, o njemu će glasovati. Jučer su pak objavljena izvješća 13 radnih skupina o trećem dijelu radnog dokumenta (Instrumentum laboris), koji je posvećen temi današnjeg poslanja obitelji.

Najviše se raspravljalo o dvije teme, o kojima su se očitovali različiti pristupi: pitanje sakramenata za rastavljene i civilno ponovno vjenčane i pastoralna skrb za osobe s homoseksualnim sklonostima. S obzirom na rastavljene u novim vezama, biskupi se općenito slažu kako je potrebno pratiti ranjene obitelji prema „pedagogiji milosrđa“ koja izbjegava podjele pastorala i doktrine i ne razvodnjava ih.

Konkretno, neki su predložili razlučivanje na temelju pojedinih slučajeva, pod odgovornošću biskupa ili mjesne biskupske konferencije. Drugi su međutim naglasili da se radi o doktrinarnom pitanju za koje nije kompetentna jedna sinoda te da se to pitanje ne može prepustiti na odlučivanje biskupskim konferencijama. Bilo je prijedloga koji su se temeljili na „unutrašnjem forumu“ savjesti, kao i govora o novom postupku proglašenja ženidbe ništavnom.

Tri su skupine podržale mogućnost sakramenata za rastavljene u novim vezama, dok ih je četiri ili pet tu mogućnost isključilo ili izrazilo zadrške. Ostalih pet skupina nije se o tom pitanju jasno izjasnilo. Bilo je govora o duhovnoj pričesti i takozvanom „pokorničkom putu“. Jedna je skupina glasovala da se paragrafi radnog dokumenta koji govore o „pokorničkom putu“ zamijene potvrdom aktualne crkvene discipline i preporuči oblike sudjelovanja koje se navodi u Familiaris consortio, 84. U drugoj je skupini predloženo osnivanje povjerenstva koje bi to pitanje dodatno proučilo. Sinodski su oci, na koncu, podsjetili da imaju savjetodavnu, a ne izvršnu funkciju i da ne raspravljaju samo o temi rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih.

S obzirom na osobe s homoseksualnim sklonostima, također su se očitovali različiti pristupi. Ističući kako je te osobe potrebno pratiti bez nepravedne diskriminacije, neki su napomenuli da to nije pitanje kojim se Sinoda treba baviti jer je njezina tema obitelj. O tom problemu moglo bi se raspravljati na nekom drugom sinodskom skupu.

Neki su biskupi predložili da se u završni dokument umetne dio iz Katekizma Katoličke Crkve koji govori o čistoći i homoseksualnosti, dok su drugi izrazili mišljenje da bi to moglo „naštetiti vjerodostojnosti Crkve u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi“. Postoji konsenzus, međutim, oko nemogućnosti da istospolni parovi posvajaju djecu i oko neizjednačivanja istospolnih zajednica s brakom.

Ima pitanja oko kojih se 13 jezičnih skupina slaže: obitelj treba biti subjekt, a ne samo objekt evangelizacije te je potrebna bolja priprema za brak, usredotočena na Božju riječ i podijeljena u tri vremenska razdoblja: daljnja, bliža i neposredna, pred ženidbu.

Neke su skupine rekle kako Crkva treba obnoviti svoj način govora, ne bi li svoj nauk – ne izvrćući ili mijenjajući ga – učinila pristupačnim za sve. Primjerice, predloženo je da se za rastavljene u novim vezama ne govori o „isključenosti“ iz pričesti, već o njihovom „uzdržavanju“ od tog sakramenta. Radne su skupine zatim spomenule važnost isticanja ljepote i radosti spolnosti i suradnje u bračnome životu, pozivajući se na nauk enciklike Humanae vitae o rađanju i čistoći. Naglašena je potreba produbljivanja teme odgovornog roditeljstva i odgoja djece.

Također je spomenuta potreba da se više vrjednuje posvajanje djece. Bilo je govora i o mješovitim brakovima te je predloženo da se istaknu pozitivni vidici, poput otvorenosti međureligijskom dijalogu, dok se više biskupa nada kako će se veća pažnja posvetiti obiteljima koje proživljavaju dramu bolesti i smrti jednog svojeg člana. S obzirom na osobe koje žive izvanbračno, istaknuto je da se one nalaze u drukčijoj situaciji od osoba koje su civilno ponovno oženjene. Premda je kohabitacija u mnogim kulturama vrlo raširena, rečeno je da ju se ne može držati nekim dobrom. Biskupi su jedne skupine izrazili spremnost prepoznati da može biti dobra u odnosu osoba koje izvanbračno žive, a ne u samoj kohabitaciji.

Osim toga, predloženo je da se posveti veća pažnja očevima koji su rastavljeni i često su žrtve siromaštva, da se više cijeni hrabrost žena koje su žrtve nasilja, ali odluče roditi svoje dijete, unatoč društvenim predrasudama koje ih često pogađaju, kao i da se progovori o žrtvama incesta ili trgovine ljudima, ne zaboravljajući na izbjeglice, selioce i osobe koje pogađa rat. Na koncu, jezične su skupine naglasile da je treći dio radnoga dokumenta previše neorganski sastavljen te su predložile da se u završnom dokumentu drukčije strukturira.

Izvor: www.radiovatican.va