Draga djeco i svi dragi vjernici!

Čuli smo jedno neobično čitanje iz Staroga Zavjeta. A to je jedan poseban oblik sklapanja saveza. Ljudi su znali donijeti žrtvene životinje pa su je raspolutili i polutke stavili jedne naspram druge. A onda bi saveznici prošli između tih polovica. To bi značilo neka i ja budem raspolovljen ako ne održim ono što sam obećao. A čuli smo kako je Abraham vidio da između raspolovljenih životinja prolazi velika vatra i žeravnjak. To ti je nešto kao kad prutić ili mali štapić počne gorjeti i ne gori plamen, nego samo na vrhu ima nešto malo žerave. Pa se kaže, ona velika vatra to je slika Božja, a onaj žeravnjak mali, to je Abraham. Neka me zadesi sudbina ovih životinja ako pogazim svoju riječ. A vrijeme korizme je vrijeme novoga početka. A može biti i vrijeme pravog preobraženja. Bog nam pomaže da uzmemo novi obraz, novo lice. Abraham o kojem smo slušali, je živio životom bogatog građanina u gradu najviših civilizacijskih dostignuća. Onda ga je Bog pozvao da sve to ostavi pa da pođe u zemlju koju će mu pokazati. Zove ga u nepoznatu zemlju da od njega učini veliki narod. Njegovih će potomaka biti koliko je zvijezda na nebeskom svodu. Abraham je starac, i njegova žena Sara je starica, nikada nisu imali djece, Abraham ipak vjeruje da će imati brojno potomstvo. Sve ostavlja i ide u nepoznato. Život u palači, zamijenio je životom pod šatorom. Čudno je Abrahamovo preobraženje. Bogati građanin je postao stanovnik šatora. Abraham se ponaša kao beskućnik. I mi težimo za preobrazbom, premda živimo kao smrtni ljudi, uskrsnut ćemo, pa ćemo biti besmrtni. Zato su nas naši roditelji krstili. Zato se naši katekumeni žele krstiti da ne žive samo 90 godina, nego da kroz svu vječnost žive. Kratak je ovaj zemaljski život. Bog nam šalje tako dobre ljude da nas prate. Bog nam šalje i ljepotu i mladost. Netko je ovih dana napisao ovako: “Kad misliš da si izgubio sve što ti je nešto značilo, nemoj zaboraviti da ti je Bog dao divne ljude koji te neće napustiti“. Kad vidiš kraj sebe maleno dijete, shvatit ćeš da postoji prava sreća. Vidi djetinje ruke, kako lijepo grle. Samo jedan djetinji osmjeh, kadar je obasjati tvoj tmuran dan. Nekom sitnom dječijom šalom ćete nasmijati i razveseliti. Vratit će ti djetinjstvo. Djetinjstvo nama odraslima izgleda kao svijet bez briga i teškoća. Ovako mali ljudi, podsjetit će te da kad padneš trebaš krenuti dalje s osmjehom na licu. Djeca nas uče o tome što je ljubav. Djeca ne pamte pogreške ni propuste. Oni znaju zaboraviti i opet krenuti dalje. Maleni nas vole, čuvajmo ih i živjet ćemo ljepšim životom. Mi ne želimo da nam se život prekine, mi želimo da naš život uvijek traje. I zato smo na ovoj zemlji slični Abrahamu. Abraham putuje iz sigurnoga grada u nepoznatu zemlju. Tako i mi. Naša je domovina na nebesima odakle iščekujemo spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista. Snagom kojom ima moć sve podložiti sebi, on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome. Ima li u našoj duši vjere u uskrsnuće, u preobraženje? Vjerujemo li da ćemo poslije smrti uvijek živjeti? Dragi Bog će ispuniti svoje obećanje, „pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.“ A onda doda: „Toliko će biti tvoje potomstvo.“ Abraham je vjerovao Gospodinu, to mu se uračuna u pravednost. Dovoljno je vidjeti dijete pa da doživimo što znači  Gospodin mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim? Neka nam Bog otvori oči da vidimo njegovo lice na malim ljudima. Svi mi tražimo Božje lice, „Gospodine, ne skrivaj lica svoga od mene“. I ustrajna molitva će nas preobraziti. Zato je važno redovito i često moliti. Dok se Isus molio, izgled mu se lica izmjeni, a odjeća sjajem zablista. Dobro je biti u blizini čovjeka koji se moli. Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Danas smo čuli glas iz oblaka: „Ovo je Sin moj, Izabranik, njega slušajte“. Amen.

Piše: Mons. Stjepan Beretić

Photo: https://pixabay.com/en/stars-starry-sky-galaxy-1031123/