Vjera Crkva Zornice
Crkva Vjera

Zornice

U starim molitvenicima susrećemo izraz “blagi dani od Božića”. Za kršćane je to nedvojbeno najdraži blagdan. I ne samo za uvjerene kršćane. Tomu je više razloga. Božić je “jako” vrijeme liturgijske godine koje slavi veliko otajstvo naše vjere: utjelovljenje Sina Božjega. Usto je sadržaj ovoga blagdana blizak čovjeku: slavi zacijelo najdražu stvarnost u životu ljudi: rođenje. K tomu je to rođenje Sina Božjega koji se solidarizira s običnim, siromašnim čovjekom, koji je skroman i blag; ukratko, izuzetno blizak čovjeku. Nadalje, zimski dani drže obitelj više na okupu. To je osobito značajno kada se školski praznici i neradni dani poklapaju upravo s božićnim danima.

Božić je u pastoralno-katehetskom smislu izuzetno povoljno vrijeme za slojevit pastoralni zahvat i animiranje cijele župske zajednice. A to onda znači da će Božić biti tim više doživljen, čim se više bude posvetilo pozornosti vremenu priprave na Božić. Zato je od starine Crkva u liturgijsku godinu uvela došašće – 4 tjedna priprave na Božić. Došašće je tako vrijeme koje može pokrenuti cijelu zajednicu i pridonijeti da Božić bude dan duhovne radosti i zahvaljivanja, dan okupljanja i dan pomirenja. Vrijeme došašća je vrijeme iščekivanja, kad napetost polagano raste, kad se osjećaji neprestano povećavaju: Gospodin je blizu! Ovdje trebamo očigledno zahvatiti u našu tradiciju: zornice. One su neizostavni i izuzetno povoljan način priprave na Božić.

Čak i u župama gdje se i radnim danom redovito slave jutarnja i večernja misa trebalo bi u izvjesnom smislu naglasiti vrijednost zornice. Kao prvo, vjernike treba pozvati da prema svojim mogućnostima sudjeluju na zornicama i na taj se način pripravljaju za Božić kojeg će u tom slučaju sigurno dublje doživjeti. Pomislimo samo kako su skladno izabrana misna čitanja i kako polagano uvode u veliko otajstvo, pogotovo onog posljednjeg tjedna. Za odrasle će naglašavanje i oživljavanje biblijskih čitanja sigurno biti na veliku duhovnu korist, pogotovo kada te iste ljude uključimo kao čitače. Bit će neizostavno da svećenik na svakoj zornici protumači Božju riječ. Naravno treba se čuvati napasti da netko od zornice pravi “veliku misu”.  Nadalje, domišljat će župnik zajedno sa svojim suradnicima nastojati dati neke posebne sadržaje upravo tim misama.

Djeca su zacijelo najzahvalnija za osmišljavanje zornica. Svećenik, katehete i ostali župski suradnici mogu djeci tako osmisliti zornice da ih one malo pomalo vode do svojega vrhunca – Božića. Osnovno je pitanje: kako potaknuti i zainteresirati djecu da uopće dolaze na zornice (djeca su najčešće veliki pospanci)? Nemoguće je dati neka rješenja koja bi vrijedila za sve župe. Školski vjeronauk može uvelike pomoći. Neki čak smatraju da ove zornice mogu zamijeniti župsku katehezu (uz redoviti školski vjeronauk). Najjednostavnije bi bilo prozivati djecu, ali sigurno ne i najsretnije. Mnogi su vjeroučitelji na način natjecanja poticali djecu na molitvu i žrtvu tijekom adventa: izvlače se zadaci vezani uz molitvu i dobra djela, to se onda na određeni način bilježi i konkretno usmjerava. Tako se npr. može moliti za neku posebno važnu nakanu (za mir, za sklad naših obitelji i sl.), odnosno činiti dobro onima kojima se obično ne čini (mlađoj braći i sestrama, djedu, baki), kao i prikupljati darove za one koji su u potrebi… Došašće može biti pogodno vrijeme za pomirenje u obitelji, razredu. Važno je da se na neki izvanjski način dobiju zadaci, odnosno da se na neki vidljivi način pokaže napredovanje tijekom došašća. Pri tome će vrhunac biti na “maloj polnoćki” kada će se izreći priznanja, odnosno dijeliti prigodni pokloni.

Došašće se kroz zornice treba nekako dramatski razvijati u stalnom rastu sve do Božića. Umješnost je pastoralnih djelatnika učiniti da taj rast bude vidljiv, ostvaren kroz znakove. U tome će zdrav natjecateljski duh pridonijeti da sve skupa bude zanimljivije.

Mnogi će se od nas sjetiti kako su za nas zornice bile događaj koji nam se duboko usjekao u sjećanje. I to onda kada se ništa posebno nije organiziralo i slavilo osim same (latinske!) mise. Mi danas imamo na raspolaganju i bogatiju liturgiju i raznovrsnija sredstva. Potaknimo naše suradnike da iskažu svoju maštovitost. Tako će zornice i cijelo došašće biti na radost i vjernicima i pastoralnim djelatnicima.

Izvor: vjeraidjela.com

Tekst: Dr. Zvonko Pažin

Foto: likefon.com

Uredio: Nikola Knezi

Siniša Tumbas Loketić

Rođen u Subotici 10. ožujka 1987. godine. Kršten je u župi Isusova uskrsnuća u rodnom gradu. Nakon srednje Politehničke škole u Subotici upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu. Za đakona je zaređen u Subotici 5. listopada 2014. godine, a za svećenika 6. travnja 2015. zaredio ga je mons. Ivan Penzeš. Obavljao je dužnost župnog vikara u Novom Sadu do svibnja 2016. god. od kada preuzima dužnost upravitelja župe Presvetog Trojstva u Selenči. Tokom godinu i pol dana boravka u Novom Sadu gdje je bio kapelan, uređuje emisiju za mlade "Na slobodu pozvani" na valovima Radio Marije. Jedan je od osnivača i urednika katoličke internet stranice www.svjetlo-vjere.com. Dužnost glavnog urednika katoličkog lista "Zvonik" preuzima 6. studenoga 2016. godine, a uređuje ga do travnja 2018. godine kada glavnim urednikom biva imenovan vlč. Vinko Cvijin.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.