Nekada davno, u mjestu koje ste možda vidjeli u svojim snovima, bijaše jedan lovac u vrtu kojeg je njegovao sam Gospod. Vrt se nalazio nadomak strmine, okružen planinama i šumama, ali nikada u sjeni. A najljepši dio toga vrta bijaše drvo sa kristalnim plodovima koja su prelamala zrake sumraka. Za lovca, drugi najljepši dio tog vrta je bila Snježana, njegova malena mačka, u pohodu na nemirne zrake svjetla na tlu.
U jednom trenutku, lovac upita:
Zašto je Gospod iskušava tako?
Njegov anđeo čuvar mu odgovori:
Zar je to iskušavanje? Gospod stvara sredstva i okolnosti, ali plamen u grabljivici dolazi iz samog plijena, zar ne?
Ali… To je besmisleni san, na neki način. Ona je dobila plijen koji je na korak do savršenog, ali svejedno to nije. Jer, dok je plijen uvijek vidljiv, uvijek ostavlja traga, uvijek nadohvat ruke, on je i uvijek neuhvatljiv. Stoga bi trebalo Gospodinu predložiti da stvori jelena zlatnih rogova, primjerice, čija jedina svrha bi bila da bude gonjen, i da budi poriv za lovom u cijelim generacijama. Jelen zlatnih rogova bi bio vječan, brz i snalažljiv, i samim svojim bićem svjedočiti umijeću Gospodnjem, Njegovoj mašti.
Anđeo mu odvrati:
Međutim, i taj zlatorog bi trebao biti neuhvatljiv, zar ne? Zar tada ne bi tražio od Gospodina da od besmislenog sna učini besmislenu stvarnost?
Možda. Ali razmisli o tome koliko bi se generacija lovaca preporučivalo u molitve drugih, koliko bi se oni sami molili, koliko bi njih zazivalo pomoć i milost
Gospodnju i koliko njih iščekivalo blagoslov Gospoda u svom pohodu… To bi uistinu bilo djelo na njegovu vječnu slavu.
I dok su lovac i njegov anđeo čuvar tako govorili, tmina je već pala, i dočekala Snježanu u snu. Gospod siđe s Nebesa, ne ukazavši se lovcu i anđelu, i sjede kraj Snježane, umirujući njen san. Kada se Snježana kroz neko vrijeme trgla iz njega, on je umiri govoreći:
Spavaj dalje, mila. Bdijem nad tobom uvijek.
Snježana se pokloni Gospodinu i reče mu:
Gospode? Hvala Ti na daru svjetlosti.
Gospod se nasmije i zvijezde u daljini zasjaju malo jače:
Hvala tebi što je pratiš.
Piše: Etienne Credi
Photo: www.pixabay.com
Dodajte komentar