O kako bih rado opjevala, Marijo, zašto te ljubim
I zašto mi na spomen tvog imena srce zadršće
I zašto na pomisao na tvoju vrhunsku veličinu
Duše mi nimalo ne hvata strah.
Dok te motrim u tvojoj uzvišenoj slavi
Kojom nadvisuješ sjaj svih blaženika,
Ne mogu vjerovati da sam tvoje dijete
I najradije bih, Marijo, pred tobom poniknula pogledom.
Da bi dijete voljelo majku,
Treba da ona s njim plače, da je bole njegove boli.
O draga Majko moja, na ovoj zemlji tuđinskoj
Koliko si suza prolila da bi me k sebi privukla!…
Kad promišljam tvoj život u svetom Evanđelju,
Usuđujem se u te gledati, prići k tebi
I nije mi teško vjerovati da sam tvoje dijete
Jer te gledam smrtnu i trpnu kao i ja…
Kada ti anđeo s neba nudi da budeš Majkom
Boga koji će kraljevati dovijeka,
O čudesne tajne: gledam, o Marijo, kako radije biraš
Neizrecivo blago djevičanstva!
I shvaćam da je tvoja duša, Djevice bezgrešna,
Gospodinu draža od božanskoga boravišta;
Shvaćam da tvoja duša, ta ponizna i blaga Dolina,
Može obujmiti Isusa, Ocean ljubavi!…
Volim te, Marijo, u poniznu stavu službenice
Boga koga očaravaš svojom poniznošću,
I ta te skrivena krepost čini svemoćnom
I privlači u tvoje srce Svetu Trojicu:
Duh ljubavi prekriljuje te svojom sjenom,
A Sin – Ocu jednak – u tebi se utjelovljuje…
Velik će biti broj njegove braće
Jer mu je ime: Isus, tvoj Prvorođeni!…
O Majko ljubljena, uza svu svoju malenost
I ja, kao i ti, posjedujem u sebi Svemogućega,
Ali ne strepim gledajući svoju slabost
Jer majčino blago pripada djetetu.
Ja sam tvoje dijete, o voljena moja Majko,
I tvoje kreposti, tvoja ljubav – zar nisu moje?
I kada mi u srce siđe bijela Hostija,
Isus, tvoj Slatki Jaganjac, misli da počiva u tebi!…
Ti mi daješ osjećati da nije nemoguće
Stupati tvojim stopama, Kraljice izabranika:
Uzak put do raja ti si učinila vidljivim
Vršeći uvijek najobičnije kreposti.
Uza te, Marijo, volim ostati malena
I u veličinama ove zemlje gledam tek ispraznost,
A od Elizabete koja te prima u pohode
Učim vršiti žarku ljubav.
Tu u zanosu slušam, slatka Kraljice anđela,
Svetu pjesmu koja ključa iz tvoga srca:
Ti me učiš pjevati božanske hvale
I slaviti se u Isusu, mome Spasitelju.
Tvoje ljubavne su riječi kao mistične ruže
Što ispunjaju miomirisom buduća pokoljenja.
U tebi Svevišnji učini velika djela,
I ja ih želim razmatrat i blagoslivljat.
Sv. Terezija od Djeteta Isusa
Dodajte komentar