Zamislite kako je onome koji pravi opasnu klopku drugome, a onda se, nenadano, već u sljedećem momentu nađe u situaciji da se i sam nalazi u klopci. Računao je na faktor iznenađenja te je samim tim i njegovo, sada neprijatno iznenađenje veće. Pismoznanci su započeli opasnu zasjedu i računali su na ”sigurne karte” u svojim rukama. No ”lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi” (1 Kor 1,25). Ukoliko pismoznanci daju očekivani odgovor na oba Isusova pitanja, ostati će potpuno razoružani-međusobno i u svojoj nutrini. Potom, u Evanđelju dolazi dio koji ne daje mjesta ravnodušnosti: ”sve ih ošinu pogledom”, pogledom koji govori: ”Ovo su pre(ozbiljne) stvari sa kojima se nije igrati”. Ni to nije dovoljno – bijesni i ne ponizni, oni poduzimaju stvar dalje…
Priznati grešku nikad nije ugodno no uvijek je korisno jer time započinje proces liječenja. Ali što ako bolesnik ne želi lijeka…
Dodajte komentar