Kršćanska braćo i sestre, želeo bih naše razmatranje započeti rečima velikog pape sv. Ivana Pavla II koji nam govori: “Dragi vijernici laici, svjetovnjaci, muževi i žene, pozvani ste velikodušno preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti za život crkvenih zajednica kojima pripadate. Lice župa, mjesta prihvaćanja i poslanja, ovisi takođe i o Vama, a ne samo o svećenicima. Vi ste, obogaćeni darom Duha Svetoga, osposobljeni pružiti svoj doprinos na području bogoštovlja i vjerske pouke te u promaknuću raznih misijskih i karitativnih djela. Ni jedan krštenik ne može ljenčariti! Ne obeshrabrujte se pred složenošću prilika! U Evanđelju tražite ishodište svake Vaše apostolske snage. Iz Evanđelja crpite svjetlost, koja će ravnati Vašim koracima.”
Da vidimo šta to mi, vjernici laici, možemo uraditi za Crkvu!? Da vidimo koja je uloga vjernika laika u poslanju Crkva? Koja je tvoja uloga, koja je moja uloga u Crkvi?
Mnogi još shvaćaju vjernike laike kao pasivne udove Crkve, koji moraju samo slušati, šutjeti i materijalno doprinositi… Međutim, to nije posve tačno, nego je brižni Bog u našim danima svoju Crkvu obradovao zamahom Duha svetoga. Kristovi vjernici stekli su svijest crkvenosti, osećaju se dionicima u spasonosnoj misiji Crkve i marljivim radnicima u posvećenju svijeta i izgradnji Božjega kraljevstva.
Vjernici laici imaju svoj aktivni udio u životu i djelovanju Crkve. U crkvenim zajednicama njihova je djelatnosti toliko potrebna da bez njih ni apostolate svećenika, u većini slučajeva, ne može postići svoj puni učinak. Ako ne postoji Crkva bez laika, jednako onda ne postoji niti Crkva bez svećenika. Stoga je druga važna točka u razmišljanju o laicima – razvijanje povjerenja i suradnje između svećenika i laika. Jer niti svećenik može zamijeniti laika u svim njegovim službama u Crkvi, niti laik može zamijeniti svećenika u svim njegovim službama. Važno je prepoznati talente pojedinca i cijeniti službu koju on vrši, bilo kao svećenik, bilo kao vjernik-laik. Sv. Augustin je to na jednom mjestu opisao riječima: „S vama sam kršćanin, a za vas sam biskup.“ Time je pokazao kako je svjestan svojega mjesta pred Bogom kao kršćanina vjernika, a pred zajednicom svoje službe biskupa.
Rekli smo da smo mi vjernici laici dužni posvećivati ovaj svijet, a kako to da činimo?!
Pozvani smo da budemo vijerni Kristu, da velikodušno svijetom nosimo Radosnu vijest Evanđelja, da tamo gde se nalazimo, u svojim obiteljima, svojim selima i gradovima, radnim mjestima i mjestima za rekreaciju, budemo radosni, komunikativni, prožeti Gospodinovom ljubavlju. Prvi i najneposredniji apostoli radnika bit će radnici, apostoli industrijskog i komercijalnog svijeta bit će industrijalci i komercijalci. Svaki kršćanin mora ulaziti u svoj ured, u radionicu, sa cjelokupnom svojom stvarnošću čovjeka obnovljenog u Kristu, čovjeka koji poseduje novi život i novo djelovanje prožet duhom Evanđelja i njegov rad mora da bude slika i prilika evanđeoskih kreposti. To treba da se očituje u njegovom radu, odnosu sa drugim ljudima, u prosuđivanju i vrednovanju događaja i stvari. Nemoguće je upravljati stvorenim dobrima, a mimoići bližnjega svoga. I tako zaista ljubimo bližnje svoje. A tko ljubi bližnjega svoga, ne može da ne želi njegovo spasenje i za to spasenje mora sve učiniti. Na tom načelu kao na svom temelju počiva svaki apostolat, jer kršćanski apostolat nije ništa drugo nego izvršenje kršćanske ljubavi, koja sve obavezuje. Ne možemo živjeti u kraljevstvu ljubavi ako ponizno i strpljivo ne služimo svojim bližnjima, pokušavajući otvoriti im put do Krista i vrata u njegovo kraljevstvo. To svakako zna biti ponekada i teško, pošto socijalne i ekonomske prilike, kulturne i prosvjetne ustanove, na žalost nekada i župne zajednice, često su protivne pravdi i ljubavi, pa je ljudima gotovo nemoguće provoditi čestit ljudski život, sačuvati vjeru, gajiti kreposti. U takvim prilikama rada Crkva poziva na kolektivnu-zajedničku akciju na uspostavi pravde i ljubavi, pošto bi u tim situacijama teško bilo jednom pojedincu sve raditi. Svakako tu pomaže i saradnja onih pojedinaca koji nisu katolici, a pružaju prijateljsku ruku punu ljubavi i dobrote. Na taj će način iskrenost i nesebičnost njihova pothvata biti očitija. Bit će jasno da ne idu za zauzimanjem položaja nego za moralnom vjernošću kulture i ljudskih djela.
Zanimljivo je primijetiti kako su svi vjernici u Crkvi barem jedan dio svojega života bili laici. Čak su i svećenici, biskupi, pa i pape prije svojega ređenja bili obični vjernici laici. Jer svi smo kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, pa smo time postali djelić mozaika koji se zove Crkva. No, kroz povijest se pod imenom Crkve počelo misli samo na svećenike. Stoga je danas na prvom mjestu važno posvjestiti vjernicima laicima da oni nisu samo dio Crkve, nego da oni jesu Crkva. Jer Crkva bez laika ne postoji.
Jedan je župnik opisivao koliko su zapravo laici u njegovoj župi svjesni toga da su i oni Crkva, pa je naveo primjer kako mu je jednom naišao jedan vjernik i rekao: „Prozor vam je na sakristiji razbijen“. Pri tom je mislio kako je samo župnikova dužnost da održava crkvu. No, nedavno mu je naišao drugi vjernik i rekao „Vrata nam se na crkvi klimaju. Velečasni, kada mogu doći popraviti ih?“. Za ovog župnika je to bio znak da vjernici sve više osjećaju kako su i oni odgovorni za crkvu.
Sjetimo se samo ministranata, koji svojim djelovanje u svojoj uzvišenoj službi služenja pomažu svećeniku prinositi Misnu žrtvu! Tu su I čitači koji nam usmenim putem predstavljaju ljepotu staroga i novoga zavjeta. Tu su i članovi zbora sa orguljašem koji se na poseban način brinu za naša slušna osjetila. Radnici u “karitasu”, osobe koje čiste, kite i uređuju crkvu, vjeroučitelji. Postoji niz djelatnosti koje mi vjernici laici možemo obavljati unutar Crkve. I kojima se možemo bilo kada priključiti. A na to Vas sada ja iskreno potičem. Tu su i različita društva koja štuju pobožnosti i na taj način neguju zajedništvo, međusobno prijateljstvo i prijateljstvo sa dragim Bogom.
Svakako da i oni vijernici koji su zbog svoje odmakle dobi-starosti ili možda bolesni nemaju mogućnost fizički pomoći, imaju velikog udjela za dobro funkcionisanje Crkve. A njihova najveća pomoć za Crkvu jeste MOLITVA! Sjetimo se samo pape Benedikta XVI koji je odstupio sa svoje dužnosti pape zbog svoje poodmakle dobi. On, kako je sam rekao, ne može raditi za Crkvu svojim vodstvom i fizičkom snagom, nego će on od sada za Crkvu raditi molitvom! Molitvom koja je neprocenjiva vrednote kršćanske vjere! Tako i Vi dragi slušatelji koje je starost ili bolest vezala za postelju znajte da imate veliko poslanje, a to je da molite za Kristovu Crkvu!
Ista je misija Crkve i laičkog tj. vjerničkog apostolata. I laici su Crkva. Ako je misija crkve da Krista donosi svim ljudima, navještanjem Evanđelja svakom stvoru, laički apostolate ne može biti ništa drugo nego sam Isus Krist! Laici koji su dio Crkve, zaista imaju zadatak da to objave.
Još jednom, želim Vas sve potaknuti da se uključite u apostolsko djelovanje crkve, kroz rad na župi, kroz karitativan rad, kroz negu liturgije, kako na svojoj župi tako i šire.
Nikola Knezi
LITERATURA:
- Petar Ribinski, Laici u crkvi, Crkva u svijetu
- Josip Grbac, Vjernik laik u Crkvi
- Tomislav Ivančić, Uloga laika u Crkvi prema II. Vatikanskom saboru
Dodajte komentar