U drugom, najkraćem, najkonkretnijem i vjerojatno najstarijem Evanđelju opisano je u 14. poglavlju kako su ulovili Isusa u Getsemanskom vrtu. Potom piše: “Onda su ga ostavili svi njegovi učenici i pobjegli. A za njim je išao neki mladić ogrnut plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe. Vjeruje se da je ovdje Sv. Marko opisao sam sebe, te da je soba u kojoj su slavili pashalnu večeru bila vlasništvo njegove majke Marije. I kad se Petar na čudan način oslobodio iz jeruzalemske tamnice, Djela apostolska kažu: “… zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili”.
Točnih podataka o životu Sv. Marka nemamo. Vjerojatno je rođen u Jeruzalemu u bogatijoj građanskoj obitelji, te je uz židovsko ime Ivan po ondašnjem običaju dobio ime Marko –rimsko. Apostol Barnaba mu je ujak i s njime ide na misijsko putovanje, pa sa Sv. Pavlom na Cipar i Malu Aziju.
Kasnije se Marko nalazi u Rimu uz Sv. Petra i na želju rimskih kršćana bilježi propovijedi Sv. Petra. Dobiva znak lava.
Stari crkveni povjesničar Euzebije piše da je Marko osnovao Crkvu u Aleksandriji. Prema predaji, u Aleksandriji je podnio mučeničku smrt. Mletački trgovci su 828. godine prenijeli njegovo tijelo u Veneciju. Tako je Sv. Marko postao zaštitnikom Serenissime, a lav simbol mletačke vlasti, koju su Hrvati krvavo osjetili. Preko starih grbova hrvatskih plemićkih obitelji Mlečani su stavljali grb Sv. Marka čak i u sjevernoj Hrvatskoj. Tako je naša najstarija zagrebačka crkva posvećena Sv. Marku. Ali, neka nas grb Sv. Marka ne podsjeća toliko na Serenissimu, već na Evanđelje po Marku. Uzmimo ga i danas u ruke, čitajmo, razmišljajmo i molimo. Po zagovoru i primjeru Sv. Marka budimo navjestitelji radosne vijesti – Isus je uskrsnuo!
Uz blagdan Markova blagoslivljala su se polja i usjevi. Jutarnja procesija s pjevanim litanijama Sviju Svetih, četiri Evanđelja na četiri strane svijeta, psalamski zazivi Suzdržavatelju Bogu da blagoslovi brazdu pluga, dade plodnost bačenom zrnu u zemlju, urod našim trsjima. Onda se na tu blagoslovljenu zemlju smjelo stati bosom nogom, jer je mogućnost prehlade blagoslovom bila uklonjena. I danas će se po našim crkvama moliti na te nakane.
Uzet ćemo danas u ruke Evanđelje po Marku i pohoditi našu najstariju crkvu u Zagrebu, crkvu Sv. Marka, u kojoj se vjekovima naše povijesti molilo za blagoslov drage nam domovine.
Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA, Vjenceslav Mihetec, Karmelska izdanja, Zagreb
Foto: weedon.blogspot.com
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar