Danas Crkva zahvaljuje dobrom Bogu na daru jednoga čovjeka koji je došao na ovaj svijet oko 1033. godine u Aosti u Piemontu. Nadjenuli su mu ime Anzelm.
Pobožna mu je majka utisnula u srce sjeme vjere. Za rane mladosti umire mu majka, a on, izgubivši vezu koja ga je držala uz dom, otiskuje se u svijet slijedeći sva nagnuća svoga mladoga srca. Francuska ga je ispunila svakovrsnim iskustvima, pa došavši u Normandiju ulazi u benediktinsku opatiju Beč. Majčino zrno vjere ovdje nailazi na plodno tlo. Silno napreduje u svetosti i u znanosti. Zamalo postaje priorom, a onda i opatom zajednice.
Jednim od glavnih zadataka držao je pouku mladih redovnika. Kroz molitvu je proučavao Sveto Pismo, kroz život je provjeravao naučeno, a onda iskustvo prenosio na mlade ljude. Osobitost mladih ljudi je i u tome da sve žele razumjeti. Jedna od glavnih primjedbi uvijek je bila u tome, kako vjerovati nešto što se ne razumije, a na tu primjedbu Anzelm bi odgovarao: “Ja vjerujem da bih lakše razumio”. I u tom vremenu XI. stoljeća jako se je zakrvio odnos razuma i vjere. Božji čovjek Anzelm sve pomiruje učenjem da su i vjera i razum Božji dari, samo što je razum naravni dar, a vjera nadnaravni. Stoga vjera ima prvenstvo. Mi vjerujemo i onda kad je neka božanska istina skrivena našem razumu.
Bio je savršen odgajatelj. Odlučnost je znao zaviti velom dobrote te je u odgoju postizao velike uspjehe, i tako ljude privlačio Bogu.
Puno je vremena provodio u molitvi i u pisanju. Ostavio je za sobom cijelu knjižnicu. Najznačajnije mu je djelo “Zašto je Bog postao čovjekom”.
Petnaestak posljednjih godina života provodi kao nadbiskup Canterburryja. Teška je srca prihvatio tu odgovornu službu. Kralj Vilim II., koji ga je silno želio nadbiskupom, dva puta ga šalje u progonstvo, jer Anzelm ne daje kralju zadirati u prava Crkve. Ništa bolje nije niti s njegovim sinom Henrikom I.
Na Veliku Srijedu 1109. umire uz riječi Isusove iz Lukina Evanđelja: “Vi ste ustrajali sa mnom u mojim kušnjama. Ja vam zato u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao Otac moj: da jedete i pijete za mojim stolom u Kraljevstvu mome.” (Lk 22,28-30).
Anzelm, svetac, remek-djelo Božje ljubavi i vjere svoje majke, danas nam poručuje: Majke, oplemenite srca svoje djece živom vjerom u Boga, osposobite svoju djecu da vjeruju Bogu, onda će nadvladati sve poteškoće tijela i svijeta i bit će ljudi Božji. Molimo Sv. Anzelma da naše majke i mladež zagovara pred Bogom, da našem redovništvu izmoli dare pobožnog, svjedočkog života.
Izvor: HVALJEN ISUSU I MARIJA, Vjenceslav Mihetec, Karmelska izdanja, Zagreb
Foto: alchetron.com
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar