Iz svijetlih i veličanstvenih, snažnih nadzemaljskih bića kako su nam anđeli predstavljeni u Svetom pismu kao poslanici Božji ili kako su snažno slikani na Rangerovim slikama, u naše su se vrijeme rodile slatke priče za djecu ili se o njima uopće ne govori.
Treba najprije vidjeti što o njima zbori Sv. pismo. Često se o njima govori od prve do posljednje knjige Sv. pisma. Abrahamu govori Bog kad ga šalje u tuđu zemlju: “Moj će anđeo ići pred tobom”. Kad Jakov blagoslivlje Josipove sinove, ovako moli: “Anđeo koji me je izbavljao od svakoga zla, neka blagoslovi ovu djecu!” Psalam pak kaže: “Zapovijedi anđelima svojim da te čuvaju na svim putovima tvojim!” Veliku ulogu igraju anđeli kod svih proroka, a osobito u proročkoj knjizi Novoga Zavjeta, u knjizi Otkrivenja. Najznačajnije o anđelima govori Isus. Tako čitamo u Matejevu evanđelju: “Pazite da ne sablaznite ni jednoga od ovih malenih, jer kažem vam, njihovi anđeli na nebu gledaju lice Oca mojega!” Ovo se nikako ne odnosi samo na djecu, već na sve pred Bogom malene, na one koji nemaju i ne žele imati nikoga do Boga jedinoga.
Anđeli čuvari po nalogu Božjemu paze na nas, brane od napada zloduha, nose naše molitve i naša dobra djela pred Boga. Oni nas ohrabruju da se ne bojimo. Oni nam žele darovati radost i veselje kao ono u Betlehemu, kad su naviještali Isusovo rođenje ili kad su ženama kod groba objavili njegovo uskrsnuće.
Crkvena predaja govori o mnogim muževima štovateljima anđela. ‘I’ako Klement Aleksandrijski, sv. Jeronim, sv. Ambrozije, sv. Benedikt, sv. Bernard, sv. Ignacije.
Štovanjem anđela iskazujemo čast Bogu za njegovu providnost, njegovu brigu za nas, njegovu ljubav prema nama. U njima nam Bog daje pomoć i jakost u borbi i utjehu i radost u tuzi, sigurnost u svim zemaljskim pogibeljima i drage pratitelje na putu u vječnu domovinu. Misao na anđela čuvara drugih ljudi može oplemeniti naše međuljudske odnose, može jačati naše poštovanje prema osobi i osobnosti drugoga čovjeka.
Zar nas sve ovo ne potiče da jedan drugome budemo anđeo?
Bit će nam puno ljepše. Bit ćemo radosniji. Zato svagdanom sa svom ozbiljnošću i pobožnošću molimo molitvu koju nosimo u srcu od djetinjstva. To je molitva za svu djecu Božju: “Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili. Prema Božjem obećanju čuvaj mene noću, danju. Osobito pak me brani, da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem, da se ondje s tobom mogu, vijekom klanjat dragom Bogu. Amen!”
Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA 2., Vjenceslav Mihetec OCD, Karmelska izdanja, Zagreb
Foto: badgercatholic.blogspot.com
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar