Karmel o. Vjenceslav Mihetec Vjenceslav Mihetec o sv. Elizabeti
Karmel o. Vjenceslav Mihetec

Vjenceslav Mihetec o sv. Elizabeti

Mnoga naša crkva ima kip ili sliku Sv. Elizabete. Mlada žena, lijevom rukom pridržava nabor haljine iz kojega vire ruže, a u desnoj drži komad kruha ili pecivo.

Elizabeta ide u red najpoznatijih svetica Crkve. Iako je veoma kratko živjela, ostavila je za sobom duboki i svijetli trag. Trag dobrotvorne ljubavi. Karitasa.

Rođena je 1207. u Šarošpataku u Mađarskoj. Kćerka je ugarskoga kralja Andrije II. Četiri su joj godine bile kad su je zaručili za Hermana, naslovnog kneza Turingije, no kako je njezin zaručnik umro, udala se za njegovog mlađega brata Ljudevita. Imala je sina Hermana i kćerku Gertrudu. Suprug Ljudevit umro je u pripremama za Križarski rat.

Elizabeta je bila srcem naklonjena siromasima. I to od rane mladosti. Obuzela ju je duhovnost Sv. Franje iz Asiza. Okolina to nikako nije mogla razumjeti. Pobožna legenda govori kako je siromasima nosila hranu iz kuhinje skrivenu u naborima haljine, a kad ju je na dvorištu u susretu suprug upitao što to nosi, ona mu je odgrnula haljinu, kad u naboru predivne ruže.

Po smrti muža nastaju prave tegobe. Toliko ju muče da mora bježati od doma. Oduzimaju joj djecu. Na koncu joj dodjeljuju njezin dio imetka i prekidaju s njom svaku vezu. Sredstva koja je baštinila od obitelji odmah upotrebljava za otvaranje bolnice za siromahe. Time je omogućila da mnogi ubogi čovjek ima gdje skloniti glavu, a neki opet da umre kao čovjek. Sve se to događa u Marburgu, gdje sama traži bolesnike i nemoćnike i nosi ih na leđima u svoj zavod. Pribavlja im hranu i lijekove i sama ih dvori. Djelotvorna ljubav. Karitas.

Nosila je franjevački habit od grube tkanine, živjela u velikim odricanjima, plodovima kojih je palila svjetla u srcima siromaha. U znak priznanja Sv. Franjo joj je poslao svoj plašt, ogrtač. Iscrpljena djelima ljubavi, istrošila je svoj kratki život živeći za druge. Umrla je na današnji dan 1231. godine. Na pokop joj je došao njemački car Friedrich II., koji je bosonog kročio za njezinim lijesom.

U spomen Sv. Elizabete zapadni svijet danas slavi dan Karitasa. Karitas je riječ koju pozna Novi Zavjet. Ljubav prema bližnjemu u potrebi, ali u ime Isusa Krista: “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.” Takva ljubav omogućuje Isusu Kristu da danas hrani gladne, poji žedne, oblači gole, liječi bolesne, tješi žalosne, posjećuje bolesne i zatvorene, jednom riječju, da ljudima omogući da budu ljudi i osjete da ih Bog nije zaboravio i da ih voli. Karitas, ljubav Kristova koja nosi.

Elizabetama, koje se kod nas imenuju kao Dune, Jalže, Elze, Elice, Lize, želim srce prožeto ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, srce koje će i današnji dan učiniti Bogu dragim i ljudima oko nas ugodnim. Nek nas sve nosi i vodi ljubav Kristova. Karitas.

Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA, o. Vjenceslav Mihetec OCD, Karmelska izdanja, Zagreb

Foto: www.fr3.net

Uredio: Nikola Knezi

Karmelski svjetovni red

Naša dopisnica iz Karmelskog svjetovnog reda je s. Marijana od Kraljice Karmela OCDS (Karmela Malenić) priorica zajednice ovog reda u Somboru.
Svjetovni karmelski red niknuo je u sjeni karmelskih samostana, najprije u Somboru, zalaganjem sluge Božjega o. Gerarda Stantića. Svjetovni red u Somboru osnovan je dekretom Generalnog poglavara karmelićana u Rimu 8. kolovoza 1913. godine. Na blagdan Male Gospe sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić primio je prve članove Svjetovnog reda i bio njihov dugogodišnji duhovni voditelj. Iste godine tiskana su na hrvatskom jeziku Pravila Svjetovnog reda. Somborski Svjetovni red ima svoje specifičnosti po tome što je višenacionalan; pripadaju mu članovi Hrvati, Mađari i Nijemci. Uz produbljivanje vlastitog duhovnog života, Svjetovni karmelski red u Somboru usmjerio je svoju djelatnost na karitativno polje. Somborskoj zajednici pripadali su članovi iz Subotice, Apatina, Bajmoka i drugih okolnih mjesta. Brojio je više od stotinjak članova.
Nakon što su karmelićani 1959. došli u Hrvatsku, o. Ante Stantić bio je promicatelj Svjetovnog karmelskog reda u Zagrebu, u Remetama. U prvoj grupi bila su samo dva člana koja su pripadala Svjetovnom redu u Somboru. Tijekom 1966. g. broj članova se povećao, a Generalni je poglavar karmelićana u Rimu dekretom 1977. g. ustanovio Zajednicu Svjetovnog karmelskog reda u Remetama.
U Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. o. Josipa djeluju i dvije zajednice OCDS u osnutku. 12. ožujka 2010. o. Petar od Kraljice mira (Janjić), OCD započeo je rad sa kandidatima za Svjetovni red u Krku.
Provincijalni asistent Svjetovnog reda o. Vjenceslav od Majke Božje Remetske (Mihetec) i o. Branko od Čudotvorne Gospe Sinjske (Zebić), OCD 2011. g. u splitskom Karmelu započinju rad s osobama koje su zainteresirane za OCDS.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.