Vika -Tišina- Vika

Vika

Vika -Tišina- Vika

Tišina- Vika – Tišina

Tišina

Neobično dugačak naslov za jednu meditaciju u kojoj sam ritmom riječi htio otvoriti dubinu i jezgrovitost teme i tako zaintrigirati čitatelja. Ako malo bolje osluhnemo zvukove života, primjetićemo da su tišina i vika znaci koji prate dolazak jednog čovjeka na zemlju u rađanju i opet njegov odlazak, u umiranju tijela. U majčinoj utrobi je tišina,  prebogata događajima i razvojem nove osobe no kad se mali čovjek porodi, svi iščekuju…milu viku – plač! Znak da smo prvi put udahnuli zrak na ovoj zemlji i da smo sa majčinog krvotoka prešli na svoj sopstveni. A onda, kad prođe izvjesno vrijeme, posle mnogobrojnih smjenjivanja vike-govora-šutnje-tišine, na kraju nastupa tišina tijela a duša odlazi, da komunicira potpuno drugu stvarnost. No vratimo se na dio života koji nastupa nakon prvog plača. Tada smo mali ali darovani svakovrsnim talentima koji će se kasnije razvijati i otkrivati. Kako odrastamo, u ritmu života nekako više preovladava glas koji čujemo ili izgovaramo, različiti zvuci, dakle…odsustvo tišine. Ili griješim? Ipak mnogi se lakše naviknu na „buku“. Jer priznajte – u tišini, kad se primirimo, kao da se ima puno toga čuti, naslutiti. U tišini možeš susresti sebe i najvrednije od svega – Boga. U molitvi, meditaciji, kad ti je teško, kad je tjeskoba, kušnja vjere, neizvjesnost  ili pak kada si radostan, zahvalan, kad zajedno s Bogom trebaš nešto odlučiti – iščekuješ u tišini…Nekad u molitvi puno govoriš, a nekad, sa ništa izrečenog – puno kažeš. U vici se teško čuje – drugoga, nas, sebe. Bojiš se ugasiti buku pa su slušalice preko kojih dolazi omiljena glazba iz tvog mobitela, stalno u ušima. Ili dok učiš, radiš, odmaraš – svira kompjutor, radio, ili TV – „da neko priča – da ne budeš sam“, „da se nešto dešava“. No dragocijeno vrijeme prolazi i zato psalmist upozorava: „Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavnost: jer prolaze brzo, i mi letimo odavle. …Nauči nas dane naše brojiti,  da steknemo mudro srce“ (Ps 90). Neko od pretjerane, predugačke „glasnoće“ života više ne može čuti „tihe stvari“ – stvari srca a one su itekako važne. I reklo bi se prijeko potrebne.

NETKO TKO TE JAKO VOLI, IMA TI NEŠTO REĆI.

Naš dragi prijatelj Ilija je na Horebu čuo Boga tek u „šapatu laganog i blagog lahora”.  U knjizi Mudrosti, pisac kaže ”dok je mirna tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja (Mudr 18,14). Možete li sebi da predočite tišinu koja je nastala kada su svetog Pavla vodili u tamnicu ”…Pavao stojeći na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori…” Iz te tišine su sigurno dobro čuli njegovu odbranu.

Papa emeritus Benedikt XVI.  navodi kako postoje dva načina molitve: šutnja i slušanje Božje riječi. Da bi se mogao čuti Božji govor potrebna je nutarnja i vanjska tišina pri čemu je te uvjete vrlo teško postići u današnjem vremenu, vremenu koje nipošto ne olakšava stanje sabranosti. Dapače, u nekim trenucima kao i da se i mi sami  bojimo izdvojiti malo vremena iz rijeke riječi i slika koje ispunjaju našu svakodnevnicu. Isus nam govori da se moramo zaustaviti i živjeti nekoliko trenutaka s Bogom. Papa smatra da je potreban odgoj za šutnju kako bi se susreli sa smislom sabranosti i unutarnjeg mira. Tišina može pripraviti mjesto Bogu u našem srcu da se njegova riječ u njemu nastani.

Pisac ovih redova je osobno u potrazi za tišinom – pogodnim „prostorom“ za susret sa Bogom i sa samim sobom. No i nakon više godina, naravno, nalazim se na početku. Prvo što sam otkrivao u pokušaju da dostignem molitvu u tišini jeste činjenica  da vrijeme drugačije protiče i da je tišina nešto na šta nisam navikao. Misli lutaju i odvraćaju pažnju, pojavljuju se planovi, brige, sanjarenja i stvari koje nas trenutno zaokupljaju  te teže da nas vrate u ono stanje u kojem provodimo najveći deo svog racionalnog života. No bitni su želja i upornost nastaviti truditi se, ne odustajati. Biti raspoložen u nastojanju da se traži mjesto za SUSRET SA BOGOM.

Izvor: ZVONIK, Katolički list; godište XXIV. broj 2 (268); veljača (februar) 2017; str. 8.

Piše: prof. dr. sc. med. Robert Semnic

Ilustracija: autor